|
Chudan je i uljudan svijet pjesnichki. U njemu nema mjesta za osvetu niti kletvu. Nema mjesta za ljutnju niti shutnju. Sve je u njemu lijepo i primjereno chovjeku. Sve je blisko ptici, mravu, travi i svjetlosti. U Kuc'i ljubavi pjesnik slavi zhivot i isijava radost stihovima:
- To je nasha djechja kuc'a,
- Biser usred domovine,
- Dar sunchevog nadahnuc'a,
- Char ljubavi i vedrine.
U toj su kuc'i otvorena sva vrata, raskriljeni svi prozori, u njoj je dom od domovine, ljubav u njoj sama zbori.
Domoljublje je rodno mjesto pjesnikovo, domoljublje je kuc'a chovjekova. U poeziji Velimira Miloshevic'a Dom i Domovina dva su simbola koji imaju gotovo isto znachenje. Ni Dom bez Domovine, ni Domovina bez Doma. A u domu otac i majka. Dva draga bic'a iz nashe zbilje. Sunce i zvijezda iz nashih snova. Ogledala nashe bujne mashte. Bash kao u pjesmi Nasha gruda:
- Otac je kuc'a koja raste,
- A majka – bajka zashaptana.
- Dodji da skupa budemo laste
- I mala sunca sunchanih dana.
Raspjevanost pjesnikova nema granice. Ona lebdi i leti. Ona je na krilu leptira, u glasu cvrchka koji svira. Kroz nju protiche voda, u njoj se kupa sloboda. Velimirova pjesma ne mozhe bez cvijec'a, jer tada ona ne bi udahnula prvi dah proljec'a. Igra je zadano stanje prirode i, zashto se ne igrati kad je zhivot u igri puno ljepshi i dugovjechniji.
Za razliku od tzv. postmodernista koji oporim rijechima pokushavaju uspostaviti tehnichku komunikaciju s mladim chitateljima, Velimir Miloshevic' njeguje tanahnu tradicionalnu rimu koja zrachi skladnoshc'u i ljepotom, poput najfinijeg izvornog narodnog veza. Njegove pjesme su izatkane i izvezene od rijechi koje ne proizvode povishene tonove, koje razbistravaju misli, raspaljuju mashtu i razgaljuju dushu. On, kao suncheva zraka, ulazi u djechije sobe, budi osmjeh na licu, unosi radost u srce i poziva na beskonachnu igru. Bash kao u pjesmu Svanulo svanuc'e:
- Granula je zora sa nasheg prozora,
- Jesu ti joj krila meka kao svila,
- Ili joj je let sharen kao svijet?
Ili kao u pjesmi Knjiga pod jastukom u kojoj djeca s knjigom pod glavom sanjare pokushavajuc'i zapamtiti tezhe lekcije i cementirati za zhivot prijeko potrebna znanja:
- Kad se zora javi, sve blista u glavi,
- Odleti mi san u sunchani dan.
Da bi pjesmu uchinio bliskom djetetu, pjesnik kadkad polagano ulazi u djechiju dushu pokushavajuc'i na licu mjesta otkriti ono shto djeca najvishe vole i shto najlakshe pamte. Tako detektira istinu da djeca najvishe vole jednostavne rijechi, jednostavne misli i jednostavne stvari. Njih ne fasciniraju jezichke i stilske inovacije, rijechi u vojnichkim chizmama i rechenice u zimskim bundama. Djeca hoc'e lagane i leprshave stihove, one koji se pamte, koje vrijeme ne brishe i koje su otporne na vjetar i kishe. Djeci je dosta praznih pitalica i zagonetki, mudrijashkih knjiga i drugih teshkih briga. Znade to dobro pjesnik Veljo Miloshevic', pa im u Djechjoj planeti nudi leprshave stihove koji se lako i dugo pamte, koji ljude uche dobroti i jednostavnosti i koji nam ne dopushtaju da potonemo u dubinu nesigurne i kadkad surove stvarnosti.
Zhivot na Djechjoj planeti oplemenjen je mirom, radoshc'u i svekolikim ljepotama. Ako zhelite osjetiti njegove chari, potrazhite knjigu u knjizhnicama, knjizharama ili kod izdavacha. Chitajuc'i pjesme Velimira Miloshevic'a, pokushajte nauchiti ljepshu stranu zhivota. Budete li uporni, uspjet c'ete i zhivot c'e vam biti raspjevan i obasjan ovozemaljskom svjetloshc'u. Djechja planeta, zapravo je, ova nasha, Zemlja. Mirna i vesela, prirodna i rodna, suncem obasjana, pjesmom opjevana.
|