Kada je Sulejman odrastao, bio je lijep momak i uzeše ga u vojsku za vrijeme austrougarske vladavine. Bio je, kažu, dobar vojnik, završio artiljerijsku školu i dobio čin podoficira. Ostao je u austrougarskoj vojsci sve do aneksije Bosne i Hercegovine 1908. godine. Kada je skinuo uniformu, nastavio se družiti sa Latif-agom, pjevajući i teferičeći pored Vrbasa ali i po baščedžicima i kahvanicama Male čaršije i Kul-mahale... Bilo je to vrijeme prilično teško za starosjedioce BiH koje su tada nazivali muhamedancima Benjamina Kalaja i zato mnogi od njih krenuše u Tursku tražeći sebi bolju i ljepšu domovinu. U ”Turčiju”, kako su tadašnje vlasti nazivale Tursku, krenuše i dva jarana – trgovčić Latif-aga Tetarić iz Donjih Sitara i Sulejman Selman.
Latif-aga se vratio u svoju Bosnu nakon Prvog svjetskog rata, a njegov jaran Sulejman je nastavio služiti tursku vojsku na utvrdama Dardanela (dobio je naziv po starom azijskom gradu Dardaniji koji je osnovao Dardanac, otuda i ime poznatog tjesnaca Dardaneli. Ovo je ime historijski vezano za starogrčki narod zvani Dardanci, podanici kralja Dardana, legendarnog osnivača Troje iz Homerovog eposa, Ilijade i Odiseje, kome se pripisuje najstariji grčki ep. Dardaneli su bili okruženi sa dvije kule s obje strane Helesponta – zvano Helenino more – vezano za legendu iz grčke mitologije) kao komandir u artiljeriji. Oženio se tamo i stvorio porodicu, a poslije rata se bavio trgovinom, da bi kasnije postao vlasnik tvornice za proizvodnju posuđa za domaćinstvo. Na svakoj posudi, tavi, šerpi i tepsiji-demirliji bio je utisnut znak firme sa imenom i prezimenom vlasnika, a jednu takvu posudu iz Turske donijela je moja sestra poslije Drugog svjetskog rata.”
Potomci u Čelincu
”Kada se vratio u Bosnu, Latif-aga je u Čelincu, petnaestak kilometara od Banja Luke, otvorio trgovačku radnju, usred Čelinca, izgradio je mlin sa dva žrvnja i pilanu sa dva gatera i tako postade bogat i još poznatiji. Čuo sam da u Čelincu i sad živi potomak Latif-agin, nastavnik historije i nekadašnji direktor škole Irfan Tetarić”, završio je svoju priču Mehmed Medo Selman, hroničar stare Banja Luke.
|