”Mostarski likovni izraz” pokazao je nastanak sjajne likovne scene koja se rađala 70-tih godina u Mostaru kroz djela Karla Afana de Rivere, Mirka Kujačića, Mehe Sefića i nastavljala kroz zaštitne znakove likovnosti 70-tih godina Nikolu Njirića, Jusufa Nikšića, Vladu Puljića.
Izložba ”Mostarski likovni krug” (J. Nikšić, V. Puljić, M. Soldo, N. Njirić, F. Mićković, K. Ledić, S. Pezo, M. Begović, Z. Melcher, N. Acković, D. Nikolić) prikazuje pojedine autore kao sinonime generacija, a time i određenog likovnog shvaćanja. Ona je prezentirala likovnu scenu posljednjih dvadesetak godina prošlog stoljeća, a prikazana je više puta (Split, Beograd, Sarajevo) kao reprezentativan povijesni osvrt.
I ovaj posljednji uvid govori o određenim važnim i vrlo uočljivim promjenama u mostarskoj likovnoj sceni. Naime, više od polovine predstavljenih autora pripada mlađoj generaciji koja je nedavno završila školovanje na Likovnoj i Pedagoškoj akademiji, i koja ima svoje očite potencijale u radovima B. Jovanovića, V. Vuge, V. Mićkovića, D. Pehara, te posebno Marija Šunjića i Dalibora Nikolića, mladića koji pokazuju istinsko uvjerenje i energiju svojim radovima. Naravno da su njihov profesionalni razvoj i predstavljanje danas tako nužno, vezani i za okolnosti koje nisu posebno povoljne; osim obaveznog obrazovnog djela, vrlo se malo ulaže u likovnu kulturu, o čemu svjedoči stanje naših muzeja, galerija, rješavanje statusa samostalnih umjetnika, ateljea.
Vrlo važna značajka ove izložbe je i jasni generacijski diskontinuitet, kojega smo i ranijih godina bili svjesni, ali je sada posebno uočljiv. Nedostatak srednje generacije likovnih umjetnika, a time i određenih likovnih izraza, poput apstrakcije ili enformela, tako svojstven upravo toj generaciji ovdje se posve potvrđuje. Danas predstavljeni B. Sesar, S. Pezo i Lj. Rajković, te M. Begović čiji radovi nisu izloženi, tek su mali dio te generacije, koja je trebala stvoriti sponu između lirskog realizma starijih i novih medija kojima su okrenuti mladi.
|