|
Žeravica silazi
(Pepeo)
I .
Grede na leđima uče me da hodam
pognute glave.
kad se grad spusti na moja
stopala zaboravi na starost.
nada je ogrtač kome
nedostaje malo zime.
podiže moral.
trebalo bi da njome poteče mlaz
maslinovog ulja.
zar nije ona ta crna rđa
kroz koju protiče izvor.
zar nije on taj
bijeli rat od kog se mrzne dah.
II.
kad krvolok gori, ja ne znam razlog.
ko zna da l’ će jednog dana iz spržene misli
pasti klin ili klovn
pljusak ili plijesan
je l’ trebalo reći vatra ili blato, bio je to tek
korak na zarđalom patosu noći
III.
hoće li biti jer se bližimo
zimi nade da je podgrijemo
ili jelena da ga uspavamo.
manhattan je u toscani.
pišem jer osjećam
požare jednako tužnim kao i
mukle mumije.
paveze bi rekao: bolna strategija
koristi se tek kada bol
postaje plahta što se suši na potpuno
mračnom konopcu.
kasno u noći žeravica silazi.
kao da praznoći pravimo grob
reći će život je crno tlo.
IV.
posljednji ogrtači prizivaju
zimu.
dovoljno je razmaknuti zavjesu.
nema snijega al’ ima jedan
uporan trag.
hladnoća nije prava riječ.
s onog tamo okna
dan koji ulazi ne dolazi
iz noći.
ništa iz noći ne dolazi sve
ide k njoj.
noć visi na koncu onog svijeta.
V.
ta ništarija iz koje se penju sokovi u stablu
nije slijepa za novčić
kad klizne u zaborav
kaže se da se povila
lagano prema sjeveru.
to je njen način da bude nevjerna prema
uspravnosti.
s te strane pripada rječnom plemenu
manje odlazi nego što dolazi
niko ne bi rekao da je to novi pretinac
nego susret sa
vlažnim dostojanstvenicima.
Sa francuskog prevela: Jasna Šamić
|