|
Pandur se predstavio postavkom od pedesetak radova naslovljenom Okovani grad aludirajuc'i na godine posljednje ratne kataklizme kada je Mostar bio potpuno blokiran, ostavljen i prepushten sam sebi. Lance je trebalo pokidati i trijumfovati na silama destrukcije. Pandur je svakako zhelio pokazati vitalnost njegovih gradjana, neunishtivost njihovog duha, zhelju za opstankom i kreativnu komponentu koja ni tada nije utihnula.
Vec'inu izlozhenih slika u bareljefu na bakru, radjenih u tehnici bojbak, umjetnik je stvorio posljednjih godina dok je samo mali dio predstavljao ranije radove chime je predstavio svoju uzlaznu umjetnichku stazu. U centralni dio postavke autor je smjestio rad Okovani grad zhelec'i ga akcentirati, jer je smatrao da poruke i sama njegova storija imaju univerzalno znachenje jer se odnose na sve gradove slichne sudbine. Time je stvorena referentna tachka izmedju umjetnikovih opservacija prije i poslije ratne kataklizme.
I dok su radovi iz prethodnog perioda prepuni lirske zanesenosti koja se preplic'e sa fantastikom zamishljenih egzotichnih predjelishta, sa uvijek prisutnim zavichajem kao nezaobilaznim inspirativnim generatorom, Okovani grad chini sliku opskurne zbilje sa manifestacijama intelektualne i fizichke patnje umjetnika koju je proshao dijelec'i sudbinu grada unishtavanog sa okolnih brda.
U osnovi raspjevani lirik i zashtitnik Erosa, duboko potresen destrukcijom i unishtavanjem civilizacije Ramiz Pandur emanira reminiscencije na te dogadjaje koji su se duboko urezali u njegovu memoriju. Okovani grad je likovna hronika patnje, vapaja, potishtenosti, neprebola ali i nadanja ovdje datog u simbolu pjeva ptice koja nije odletjela kao shto ni chovjek nije otishao iz svog zavichaja. Nizhu se simbolichne predstave chija konachna znachenja i ishchitavanja ostaju trajno otvorena i kao takva postaju vishe intrigantna.
Na otvaranju izlozhbe u galeriji Muzeja Sarajeva ”1878-1918” promotivno je izvedena kompozicija Okovani grad kompozitora Mire Pandura, sina umjetnika. Po prvi put otac i sin su zajedno nastupili sa djelima jedinstvenog naziva. Ochito da je inspiracija bila zajednichka. Slika je muzichki nadogradjena, njena je snaga josh vishe potvrdjena, muzika je dala chetvrtu dimenziju ovom likovnom djelu. Otkrile su se zamagljene naslage pod posrebrenim bareljefom na bakru. Atmosfera je u eksplicitnoj formi naglashena i slika je dobila nove obrise, nove slojeve koji su je chinili slozhenijom i jedinstvenijom.
Fragmenti slike sa vertikalno raspetim lancima, bez obzira shto podcrtavaju okove nad gradom, asociraju na vjechitu borbu za apsolutnu slobodu i potrebu chovjeka da izadje iz zatvorenog svijeta samookovanog tijela. Kontemplacija autora ovdje je daleko vishe doshla do izrazhaja nego ranije, shto jasno govori u prilog chinjenici da se kvalitetna djela radjaju u nevolji a sa znatnom dozom iskustva. Konzistentnost slike, koja za razliku od ostalih nema kolorisanih povrshina, kako bi se istaklo vrijeme mraka i povampirenog uma, postignuta je kompozicionom strukturom i reduciranjem raspolozhivih simbola na relativno malom prostoru. Cilj je bio sachiniti shto jednostavnije rjeshenje a uz to postic'i snazhnu likovnu ekspresivnost o vremenu prepunom iskushenja i unishtavanja slobode.
|