Miljurko Vukadinović
SAVREMENA
RUMUNSKA
KNJIŽEVNOST
Pjesnička
vidovitost Dumitru M. Jona
1. |
|
|
|
Dumitru M. Jon (Dumitru M. Ion), rođen 1947., izuzetna ličnost
poezije i kulture sa naših balkanskih prostora, predstavlja se ovom
prilikom jednom od najboljih svojih pjesničkih knjiga. Decenijama
već ovaj autor izuzetno vrijednog opusa premošćuje naše balkanske
razlike i nesuglasice, a rumunskom čitateljstvu, u sjajnim
prijevodima, približava savremenu književnost. Nakon Revolucije
(1989.) izuzetno je aktivan i kao izdavač (izd. kuća ”OrientOccident”)
(Istok-Zapad) i kao organizator, uz ”Struške večeri”, najvećeg
pjesničkog festivala u ovom dijelu Evrope ”Pjesničke noći u Kurtea
de Arđeš” gdje svake godine okuplja stotinjak pjesničkih i
prevodilačkih uglednika iz cijeloga svijeta. Sa
suprugom -
pjesnikinjom Karolinom Ilikom (i ilirskim čudom od djeteta
Lanom) jedinstven je slučaj književno-kulturnog angažmana u
tzv.
neujedinjenoj Evropi.
|
|
2.
|
|
Dumitru M. Jon autentični je pjesnik metafizičkog usmjerenja sa
poeziji izgleda urođenom težnjom da etička pitanja zadrži u
estetskim okvirima. Kod ovog pjesnika se očituje da kao svaki
tragački pjesnik ”ne mora da vjeruje u Boga, ali mora da vjeruje u
čovjeka”. Ironija i melanholija u Dumitruovim pjesmama ostvaruju
rijetko uspješno sadejstvo. Približenost ironijskog dramskom još
jedna je značajka njegova pjevanja. Između efemernog i slučajnog
pjesnik se priklanja eteričnom koje je u krugu najširih
religijsko-mitoloških interesovanja, uspijevajući da, uz izvjestan
upliv patosa, ostvari osoben-lični i prepoznatljiv poetski izraz.
Nije riječ o patosu koji će nas zaglušiti
nacionalno-nacionalističkim iživjelom folklornom retorikom već je
riječ o strogo kontrolisanom i znalački ”doziranom” uplivu koji
poetskoj iskazanosti daje izvjesno usijanje emotivnog valera.
|
Nikola Papić: Kompozicija I |
Mitološki uplivi ponekad su pojačani, pa se često dešava da je
vizija skoro uvijek jača od same stvarnosti. Neposredan ispovjedni
ton je prigušen ili suzbijen, ili sasvim izmješten u drugi plan.
Otuda je prevashodno sredstvo ove poezije slika. Ona je uvijek
direktno izložena metafizičkom (ili metaforičkom) ozarenju i jednom
ličnom pečatu. Nije riječ o ličnom koje se ispomaže intimnim/
ispovjednim već onom koje posjeduje intelektualnu oštrinu i
vidovitost. Strogost, svedenost poteza, eliptičnost izraza, gotovo
izvjesna ukrućenost izraza.
Njegova je pjesma jedna razuđena poetska
ukrštenica koja čitaocu sija i bez objašnjenja, a ovog pjesnika čini
posve izdvojenim i osobenim u najživljim tokovima savremenog
rumunskog pjesništva. |
| |
Dumitru M. Jon
8. SLIKA ANĐELA
1.
Divno li je stići kriomice
Pod hladnim bdijenjem zornjače
Pa da se poput kradljivca ušunjaš u odaju,
Da prisluškuješ
Himere vanjskog svijeta
Pa da uzdahneš sa olakšanjem
Ne imajući nikoga da te slijedi!
Voskom uši da zatisneš
I pod oklopom noći da baciš
U vazduh sef uobrazilja,
Da se iz njega prospu ka tebi
Rojevi gnjevnih riječi.
Sasvim da smetneš sa uma zašto si došao,
Da žurno klekneš,
Da ih iznova satjeraš u košnicu,
Da ih ukrotiš izmišljajući im
Vradžbine, bajalice, pjesme
Koje, iz straha da ne zaboraviš
Da ih prepišeš u vrućici
Na hartiji eksplozivom.
Skrhan umorom
Da sretan trneš
Na licu mjesta, nadomak dana!
2.
A ipak da se probudiš uplašen
I ubijeđen da je još neko
Sa tobom u odaji.
Tada ćeš spaziti anđela
Kako ti krotko čita rukopise,
Pa ćeš se odati ludačkim vriskom
I on će ti dobaciti pogled
Pun beskrajnog prijekora,
Prhnuvši kroz otvoren prozor.
A ti ćeš pojuriti za njim
I, zaronivši do lakata
U svjetlost danju,
Otuda ćeš izvaditi
Pozamašnu vreću para
Sa likom Božijim.
Zatim, kao kad bi
Posumnjao u njihovu moć,
Razbacivao bi ih lijevo-desno
Poput onih hartija plavom krvlju umrljanih
I da vidiš ne bi li zaboravio
Stravu koja te uvijek obuzima
Pred riječima.
3.
Da možeš za badava sebi da priuštiš
Nešto skupo kao sreća.
Ali da nipošto ne možeš trgovati
Nečim jeftinijim od klevetanja.
Svjestan da hraniš taj paradoks.
4.
Da bogatiji od Konstantina budeš
I kad ti je svijet još draži
Da pojmiš u magnovenju
Da ti Visoka Porta maramu šalje,
Jer si bio prinuđen da se povučeš u kulu
A tamo, pod prijetnjom smrti,
Bezlični su ti poručili da otkriješ
Gdje skrivaš peći
I druge alatke alhemijske.
Tek tada pojmićeš
Da poezija nikog ne ubija,
Ali riječi: da.
Da i to podneseš
Sedmostruki mača smijeh
Ne bi li spasio
Sliku anđela.
Prijevod: Miljurko Vukadinović |
|
Iz knjige ”Jevanđelje po Jovanu metafori” objavljene u izdanju
Centra za kulturu i obrazovanje Tešanj, čiji je urednik Amir Brka. |
|
|
