Sudeći prema prvim reakcijama Sindikata srednjih škola i aktiva ravnatelja osnovnih i srednjih škola s hrvatskim nastavnim planom i programom, te komentara koji je uslijedio u Dnevnom listu, šanse da se realizuje inicijativa OSCE-a o jedinstvenoj gimnaziji u Mostaru su sve manje, uvažimo li naravno, činjenicu da se međunarodne institucije u pravilu povlače, kada naiđu na jači otpor. U dosadašnjoj praksi hrvatska strana je konstantno igrala na tu kartu, i iznuđivanjem uspijevala ostvariti svoje namjere. Takav scenario ponavlja se i u slučaju mostarske Gimnazije. Prvo - orkestrirana kampanja o navodnoj ugroženosti hrvatskih nacionalnih interesa, potom koordinirana medijska podrška i na sceni se ponavlja već viđeno.

Međutim, nebuloze, koje se u ovom slučaju podastiru kao argumenti dostigle su vrhunac. Tako se u komentaru Dnevnog lista postavlja pitanje kako će hrvatska djeca na času fizike ili matematike razumjeti riječ linijar, ukoliko je nastavnik upotrijebi, kada oni znaju samo za pojam ravnala. Iz ovakve gluposti, koja bi bila smiješna da nije tužna, komentator Dnevnog lista izvodi zaključak o nemogućnosti zajedničkog školovanja mostarske djece.

Slični kvaziargumenti ponavljaju i aktivi ravnatelja osnovnih i srednjih škola s hrvatskim nastavnim planom i programom, koji posprdno podsjećaju da se u vrijeme komunizma u školama moralo govoriti i pisati dvojezično, a danas smo, kako kažu, uznapredovali pa moramo govoriti trojezično.

Treba li podsjećati da postojeće jezičke razlike između tri jezika, ne mogu predstavljati nepremostivu jezičku barijeru za učenike u istom razredu, ali, zasigurno, mogu predstavljati bogatstvo njihovog jezičkog izraza, čemu bi njihovi pedagozi trebali stremiti.