|
Na trouglu obala:
Lašve, Ugra, Vrbasa.
Gigantska mu stopala
Od divovskog stasa.
Penje se visoko,
Do dveri bogova,
S prslukom borova,
S kopčama stogova.
Sa šalom od runa
I gunjem od snijega,
S uzdignutom rukom
Bogumilskog stijega.
Mejdan ljutih vjetrova,
Žešćih otimača,
Bije grudvom snjegova
I klupkom tkača.
S osmijehom bijelim
Ispod sunca jaše,
Prelijep kad se smije,
A ljut kad ga plaše.
Spusti me dnu pjesme,
Digne me do zvijezde,
Glavom svog poštenja
Obezglavi najezde. |