Slovo urednikovo - Alija Kebo
"POZDRAV
ZA RAMAZAN" |
|
Saradnica
”Mosta”
iz Londona Sandra Skoko piše da su mnogobrojne izreke koje čovjeku
ulivaju vjeru i snagu za daljom borbom kroz surovu stvarnost koja se
zove život. Bajke, mašta, snovi - sve su to sredstva pomoću kojih
pokušavamo da lakše prebrodimo mučne i teške trenutke svakidašnjice.
Živjeti u vremenu u kojem vladaju grubost, pakost, nasilje doista je
teško jer je svako svakome neprijatelj. Ali, još je teže živjeti u
imaginarnom svijetu. Tada opaka stvarnost bez dobrih vila, mnogo
više boli i izjeda dušu sanjara.
|
I upravo taj, duboki jaz
između snova i jave, ispisuje ovo Slovo urednikovo.
|
Ali, odakle početi! Da
li pjesmom Bogdana Mesingera "Balada o Starom mostu" - nastalom kada
je i posljednju vrijednost progutao mrak i ponor? Topovski hici,
ispaljeni na samu vječnost, označili su smak. Ostalo je sama beznađe
- i stid.
Sada, i ovdje i svugdje,
ni pjesma ne može više ništa reći. Ni pomoći. Možemo samo šutjeti i
osjećati isto: Ona će šutjeti, jer je šutnja dio njena zavjeta
odanosti autoru. Autor će šutjeti - jer njegova je šutnja izraz
odanosti pjesmi.
Ali, čemu ta odanost
kada Njujork i Vašington - gore!
Čovjek mora da se
zapita: kakvi su to ludovi koji hoće da zgaze dostojanstvo čovjeka i
tekovine civilizacije; i čemu, i otkud samoubilačke akcije fanatika,
umjesto spokojog zajedničkog življenja. I pakao nam je Zajednički.
A, tek, pakao koji bi mogao da uslijedi kakav bi bio! Mora bi,
kažu, postala razlivene lokve krvi. Gradovi, sela, brda i doline
zajednička grobišta i mučilišta.
Svako normalno biće
ostaje sleđeno pred tim slikama skorašnje stvarnosti. Već su jurnuli
jahači Apokalipse, jašu u galopu s isukanim mačevima. Poraz svijesti
i savjesti čovječanstva.
A teče vrijeme - breme
na krhkim ljudskim leđima. Odbrojavaju se sedmice, dani, sati...
Američka odmazda biće,
više nego sigurno, robustna, munjevita i krvava - ali upozoravaju
analitičari, to ne smije da preraste u globalni terorizam, niti u
rat protiv bilo koje države i bilo kojeg naroda.
Prva nagađanja o
egzekutorima stravičnog napada na Ameriku su - Bin Laden i
afganistanski talibani. Ako su zaista oni - za monstruozni napad na
najveću vojnu i ekonomsku silu na svijetu i njen narod, treba ih
žestoko kazniti. Skupa cijena se plaća za terorizam. Čemu ih ne uči
časni Kur'an, ako se u Nj zaklinju.
Dok ovo sriče, i
zapisivača hvata jeza. Opet strahuje od noža u krvničkoj ruci.
Nemani s licem anđela. Pa ponovo iščitava Dostojevskog, ali
Zločin i
kazna ne idu ukorak, pogotovo danas, dok niču nove crne rupe na
planeti koja će, ako već nije, postati Kugina kuća.
Ne pomaže ni
Dostojevski, ni svi velikani pera svijeta.
|
Ismet Ramljak: Nemani u
Mostaru '93 |
Manfred Kubowsky, u svojoj knjizi
pripovijetki i eseja
”Ne
postoji strana mačka”
(izdavač: Edition, Nordwindpress, 1999.) piše da je i on, autor,
nekad bio jedno bombardovano dijete. Sjećanje i vijest, da su Amerikanci 1998. godine ispalili bombu na Irak, na kojoj je pisalo:
”Pozdrav
za Ramazan”
podstakli su ga da napiše knjigu posvećenu svim nevino stradalim
ljudima u svijetu, juče i danas...
Za to vrijeme, na žeravi istočnoj i
zapadnoj vrije bosanski (bogami, i hercegovački) lonac! Muke i
strijepnje moje zemlje slijevaju se na sve strane, najviše u
mezarove i grobove koje i danas otkopavaju, i još dugo će ih
otkopavati. Be-Ha je opet
”u žiži”,
a niko da joj spere pelin iz srca, da posuši gnoj iz njenih rana.
Svakodnevna scena na TV:
domaća prerija (neboderi u Njujorku i Pentagon u Vašingtonu u
plamenu - u prvom planu). Betonsko-čelični džinovi padaju kao da su
napravljeni od siporeksa. U avetinjskim ruševinama raskomadana
ljudska tijela! I to na tlu, u srcu Amerike koja demokratiju i
slobodu bez granica hoće!
Da li je to java, ili je
to neki crni san koji nas obuzima!
|
Na stotine, hiljade
pitanja, a odgovora ni za lijeka. Samo nedoumice:
|
- može li onaj
”Pozdrav
za Ramazan”
da se, (ne d'o dragi Allah) izrodi u
”Selam
za Božić”,
”Selam
za Uskrs ";
- ko je taj, i ko su ti
što i ovdje, u nas, podupiru terorizam;
- ko su ti što
predijevaju imena ulica ličnosti koje su ove prostore branili od
fašizma, da bi se danas te iste ulice zvale po imenima najvećih
fašističkih ideologa; hoće li, možda, sutra, ili prekosutra naše
ulice i avenije dobiti imena okorjelih ustaških, četničkih i
mudžahedinskih ubica i terorista!
Zar, i nama, i svijetu,
nije bilo dosta - jedna Srebrenica, jedno Sarajevo, ili jedan
istočni Mostar!
|
|
|