1.
STANISLAV ŠIMIĆ (1910-1960)

Sva povijest - gnjev i pjev, bez sanka.
Urastaš u nju. I gle:
S Britanskog trga eto ti Stanka,
Riječi ga bršljanom oplele.

Kako si, tamni moj brate po stihu,
Zar se ne zaželi ovijeh strana?
Nađe li igdje ulicu tihu
U podne, s hladom starih platana?

Znam, dosta je bilo, Crn je svijet
Umru zanosi. Presahnu rime.
Pjevci šumski i pjevice prezime

Na toplom jugu. A gnjevac u kostrijet
Od vlasite kože ogrnut, vaj.
Svog nujna pjeva dočeka kraj.

Zagreb, srpanj 1975.

2.
MAK DIZDAR (1917 - 1971)

Jeseni one siđoh sa Koševa
S rancem o ramenu, a ne bjeh vojnik.
Obazreh se: ispod isukanih noževa
Minareta bijelih Gorčin, dvojnik.

Bogumil pjevač, vila pobratim
Baš-čaršijom sunčev topuz kotrlja.
O, Bosno s vijencem brda, kud srlja
To trošno tijelo? Gdje da ga vratim?

Kao crn galeb zelenom Miljackom
On otplovi, popu Jeremiji na konak.
Kasno je. Zvijezde silaze niz obronak.

S kim smo se to u ravnom polju Gackom
Susreli?... Zlatnim se kapima kiše
Umiva stećak. Modroj rijeci Ti više

Vir ne utiša. Ase leži vojnik Mak.

Zagreb, srpanj 1975.