Sadik Šehić
SUMBULUŠKI ZAPISI MULA VRCANIJE
Listovi iz burne bosanskohercegovačke istorije |
U Bosni i
Hercegovini su se mnogi rađali i ostavljali iza sebe bilo hajirli poroda, ili hajirli
česme, plamenitu voćku ili ostavljali pisana djela. Eto potkraj osamnaestog
stoljeća u Sarajevu rodi se jedan osobito zanimljiv čojek po imenu Muhamed
Mestvica, poznatiji po svom nadimku Vrcanija. Za tog učenog i
čuvenog pisara još niko nije odgonetao pravi datum njegova rođenja. Svi zapisi o njemu
jednostavno kažu ”rođen u Sarajevu potkraj 18 stoljeća”, a ni datum njegove smrti ne stigoše
zabilježiti, pa na njegovom nišanu jednostavno stoji: ”umro je prije početka maja 1864. godine”.
Možda je to tako i sam usud htio da mu se ne znaju ti važni životni datumi. Kažu
za Mestvicu, a bio je pored učene glave i veliki šaljivdžija, možda nesuđeni drugi
Nesrudin hodža, da u velikoj hići svoga života nije stigao samo jedno: -zabilježiti
tačan datum svoga rođenja i svoje smrti. A toliko je to za svoga života stigao
da zapiše, prepiše, zabilježi i obilježi. Pa i oko njegova imena ispredaju se razne
priče i dogodovštine. Poznat je među narodom samo kao ”Vrcanija”, jer se tim imenom potpisivao a i predstavljao
jednoj žandarskoj patroli, koja je pošla da ga privede na policiju za turske uprave zbog
neke klevete, koja ga susrevši na sokaku zapita za njegovo ime: |
”Ja se zovem Muhamed
Vrcanija, a ne Muhamed Mestvica!” |
Na ovaj njegov iskaz žandari ga pustiše i tako ga kotarisaše neugodnosti. Inače
Muhamed Mestvica bi je poznat među narodom pod raznim imenima i
nadimcima, kojim se je i sam rado potpisivao i urezivao ih u svoj pečat. Bio je, kao što
pomenusmo, veoma duhovit, kako se to da zaključiti iz njegovih pisama, što ih je pisao
svojim prijateljima i poznanicima u Sarajevo. Iza sebe je ostavio
nekoliko pisanih djela o džifru (gatanje po Džafer Sadikovoj metodi), o
remlu i hazreti Alijinu i hazreti Danijalovu. Ostavio je
i mnogo recepata za razne bolesti. Posebno su mu zanimljive razne historijske
notice na koje je stavljao tačne datume kada ih je zabilježio. Kako ističe
njegov biograf rahmetli Rizo ef. Muderizović: ”Vrcanija je ostavio krasnu knjižnicu sa biranim knjigama,
kao i na stotine pisama i raznih dokumenata, koji su bili pohranjeni u džamiji Sumbuluši
u jednom prozoru u Sarajevu, od kojih je već dobar dio iščezao”.
VRCANIJIN BORAVAK U GRADAČCU
Godine 1818. po napuštanju mjesta pisara šerijetskog suda u Zvorniku
i nakon kraćeg boravka u Donjoj Tuzli, Mula-Muhamed Mestvica - ”Vrcanija” zaputi se u Gradačac. Tamo ga u službu
primi za privatnog pisara čuveni gradačački kapetan Muradbeg Gradaščević,
stariji brat Husein-kapetana ”Zmaja od Bosne”. Vrcanija je Muradbegu-kapetanu
vršio službenu korespondenciju sa predstavnicima vlasti ili privatnu sa ostalim
plemstvom Bosne i Hercegovine. Ovu je dužnost vršio sve do nagle smrti Muradkapetana.
Hroničari zapisaše da je ”Vrcanija svoju dužnost obavljao sa naročitim zadovoljstvom
svoga gospodara”. Nakon smrti Murad-kapetana
(1821) Vrcanija se vrati ponovo u Sarajevo i tamo posta
javnim pisarem. Bio je, kako je to isticao za sebe, ”pisar Sarajevskog naroda”. Te poslove obavljao je u jednom iznajmljenom dućanu kod Merhemića
mesdžida. Kažu da je tu pisao narodu godinama molbe na vlasti i privatna pisma.
Inače, o Vrcaniji je ostavio dragocijen i zanimljiv svoj zapis rahmetli Rizo
ef. Muderizović, objavljen u Glasniku zemaljskog muzeja u Bosni i
Hercegovini (XLIV 1932. br. 2. str 69, 84) a pod naslovom ”Biografija Mule Mestvice i korespondencija Murad-kapetana
Gradaščevića iz 1818 - 1819. godine.”
Inače, Mestvica je bio rijetka ličnost, koja je željela sve
znati i sve što je mogao čuti i doznati on je to sve odmah pribilježio i to većinom po
rubu svojih knjiga. Od izuzetne historijske važnosti značajan je Vrcanijin
boravak u Gradačcu. On je o svom boravku u ovom mjestu ostavio značajne
zapise iz naše povijesti, posebno vezane za korespondenciju porodice Gradaščevića. |
Gradačac |
Vrcanija o svom boravku u Gradačcu zabilježio
je zanimljiv susret sa ”Zmajem od Bosne”: ...”Kada sam bio pisarom kod Muradbega Gradaščevića
imao sam i tu zadaću da podučavam malodobnog Huseinbega Gradaščevića,
brata Muradbegova, u turskom krasnopisu, pa jednom sam Huseinbega
radi jedne kazne potegao za uho, kako je to bio običaj u ono vrijeme kod nastavnika. Nu,
poslije kada je Husein-kapetan postao bosanskim valijom,
nisam mu se nikada smio pokazivati na oči, bojeći se da mi ne bi se osvetio i kaznio,
što sam ga svojevremeno potegao za uši.” Treba naglasiti da je Vrcanija na mnogim
mjestima i u svojoj korespondenciji mnogo hvalio Husein-kapetana kao vrlo
darovita dječaka.
Iz Gradačca Vrcanija je sa sobom ponio vrijednu zbirku službenih
i privatnih pisama što ih je pisao ispred Murad-kapetana Gradaščevića
raznim dostojanstvenicima i prvacima Bosne i Hercegovine, te zbog njihove
važnosti i zanimljivosti ovom prigodom podsjećamo na ta pisma, da se vidi kakvu je vidnu
ulogu u ono doba igrao Murad-kapetan u ovim krajevima.
MURADBEGOVA KORESPODENCIJA
Prenosimo sva pisma jezikom i stilom kako su objavljena prvi puta 1932. godine uz
kratak komentar rahmetli Rize ef. Muderizovića:
...”Ovdje iznosim sva važnija pisma iz bilježnice Mula
Mestvice u prevodu, da se vidi kakvu je vidnu ulogu u ono doba igrao Muradkapetan
Gradaščević u ovim krajevima. Čitalac ovih pisama uvjeriće se, da je
Muradkapetan bio iskren, pošten i pravedan čovjek, koji je svakom prilikom štitio
sirotinju, a prezirao nasilnike i korupcionaše. On nije bio ambiciozan, a kao pošten
čovjek mrzio je iz dna duše spletke i klevete a u svakoj prigodi je raju i sirotinju od
nasilnika i gulikoža štitio.”
Gradačac, 1234.
Čestitka solunskom valiji, Sulejmanpaši
Skopljaku, sinu Mustajpašinu, povodom odlikovanja.
Sjećajući se vaših usluga, koje ste od vajkada činili, molio sam Svemogućeg za
Vaše cijenjeno zdravlje i sreću. Odavno sam očekivao od Vas glas. Ovih dana primih
Vaše cijenjeno pismo posretstvom pobožnog Šejh-Abdullah ef. Čolaka,
iz koga saznadoh da Vas je Njegovo Veličanstvo iz svoje neizmjerne milosti, blagoizvolilo
obdariti s nekoliko dlaka iz Svečeve brade, što me je neizmjerno obradovalo. Ta carska
uzvišena milost, znak je prevelike naklonosti spram Vas. Ujedno saznadoh za Vaše
unapređenje, na čemu Vam od srca čestitam. Budući se Šejh ef. opet
tamo vraća, šaljem Vam po njemu ovo pismo i ljubeći Vam skut molim Vas da me i u
buduće ne zaboravite sa Vašom milošću.
Vaš odani Murad-kapetan od Gradačca.
Gradačac, 1234.
Čestitka Mustajpaši Šinekčiću, novoimenovanom valiji bosanskom,
kojom čestita imenovanje i moli ga, da mu ne zamjeri, što mu nije došao lično
čestitati i ispričava se kako je silno zaposlen. Pismo mu šalje po poznaniku softe Mustafa
ef., koji se tamo zaputio. Ujedno ga moli da i u buduće održi naklonost i
milost spram njega, koju mu je oduvijek pokazivao.
Gradačac, 1234.
Pismo ćebaji valije Mustajpaše Šinekčića prilikom valijina
premještaja, kojim hvali valijina djela i žali, što ostavlja Bosnu i
ističe, da ga svo pučanstvo žali radi njegove pravedne uprave u Bosni.
Gradačac, 1234.
Pismo nekom carigradskom sarafu (mjenjaču novca), kojim ga
ovlašćuje, da može na njegov račun izdati njegovu čovjeku Mehmed ef.,
koji tamo putuje i nosi ovo pismo, svotu od 1500-2000 groša i da istom bude pri ruci, ako
mu još što ustreba.
Gradačac, 1234.
U pismu Mula-Abdiji Ćati u Sarajevo, saopćuje,
da je primio njegovo pismo poslano po Mula-Salihu i javlja mu, da mu
šalje po istom Mula-Salihu 150 groša za knjigu ”Velika Sinanija” i ispričava se, da zbog velikog posla nije
mogao prije poslati spomenutu svotu i moli ga, da mu potvrdi prijem novca. Ujedno mu
javlja, da je pisao glede Mula-Abdine tražbine, zvorničkome
kapetanu.
PISMA NAZORA SULEJMAN-BEGA LJUBOVIĆA OD 24. FEBRUARA 1606.
Gradačac, 1234.
Pismo bosanskome
tefterdaru, kojim moli, čim stignu u Travnik da pošalje nekoliko zidara
za dogradnju tvrđave, dok je još vrijeme za rad. Dalje javlja da šalje 500 oka masla za
valijinu kuhinju, što otpada na njihov kotar i traži potvrdu o primitku. Glede obroka
(mali-taksit) za valijino uzdržavanje i mubaširske troškove, nastojaće što prije
sakupiti i poslati kao i ostatak masla, a sada to nije mogao učiniti zbog nestašice
novca u narodu.
Gradačac, 1234.
Pismo ćebaji
(pomoćniku) za odgodu njegove posjete valiji u Travnik. U pismu piše
kako je saznao, da je ćehaja pravedan i u svakom pogledu karakteran čovjek, pa ga je
zato zavolio, premda ga nije nikad vidio. Piše, da je primio po mubaširu (glasniku)
valijinu bujrultiju, kojom ga poziva, da krene u Travnik s mubaširom.
Ističe da je običavao od uvijek prvi posjetiti valiju, mimo sve njegove prijatelje i
drugove, ali kako je sada zaokupljen gradnjom carske tvrđave, na kojoj rade majstori i
zidari iz Mostara, Maglaja i drugih kotareva, pošto nema ni jedne
povjerljive osobe, koja bi to u njegovoj otsutnosti mogla nadgledati, kao i to što je
primoran kroz 5-10 dana obračunati sa zaposlenim dnevnice za 6 mjeseci, moli odgodu
njegove posjete valiji i da mu valija nebi upisao u grijeh nedolazak, jer da je silom
prilika prisiljen da zamoli odgodu, samo dok s majstorima i nadničarima obračuna.
Napominje da je i prije ćehaji poslao molbu, čega će se možda sjetiti, u pogledu
odgode posjete i to s velikim sustezanjem i stidom, jer nije imao dobra pisara, koji bi
bio u stanju napisati dostojnu molbu na Njegovu Preuzvišenost. Zato Muradbeg
moli ćehaju, da na lijep način i biranim riječima zamoli valiju za odgodu posjete kroz
nekoliko dana dok obračuna s majstorima. A ako je valijina želja da ga odmah posjeti,
neka mu to javi njegovu čovjeku, a on će se odmah pokoriti valijinoj zapovjedi i doći,
jer ne žali ni vlastitog života za vjeru i državu.
Gradačac, 1234.
Pismo Omerbegu Babiću, sarajevskom muteselimu o pobiranju
desetine njegova zijameta. Primio sam vaše prvašnje pismo, u kojem mi pišete, da budem
pri ruci zakupnicima desetine Vašeg zijameta. Vrlo dobro, od toga ne bježim. Nu ima
nekojih pohlepnih zakupnika, koji protiv šerijateskih i zakonskih propisa traže od raje
desetinu u novcu u mjesto u prirodi, čime raju muče, što se kosi s pravdom i
šerijatom. Poduzetnika neću ni ja niti ko drugi ometati, da utjera desetinu prema
propisu deftera. I ovaj sadanji zakupnik, pokazao je neke neprijatnosti, na koje su se
žitelji Vašeg zijameta prituživali, ipak sam ih umirio, te je on utjerao desetinu od
svakoga koliko mu pripada, kako sam Vam i prije pisao. Pohlepni zakupnici dosta škode i
Vašem ugledu, a i meni. Tim povodom dosađuju žitelji sa svojim žalbama na te pohlepne
zakupnike. Iz Vašeg pisma razumije se, da ćete postaviti subašu, što je veoma
obradovalo žitelje Vašeg zijameta. Nu potrebno je, bio to subaša ili nadglednik da u
vrijeme stigne u sela, a ne poslije vršidbe, da prologodišnje račune u dojdućoj godini
obračunava i time upropašćuje raju. Žitelji Vašeg zijameta i raja u skupu su meni
došli i svi mole, da im se od Vaše strane postavi i pošalje subaša prije vršidbe,
kako bi mogli odmah odložiti desetinu, a ne da dolazi subaša poslije vršidbe. To Vam i
ja preporučujem, jer sam uvjeren, da je to bolje za ugled i ponos Vašeg zijameta. Vi
možete raditi kako hoćete, jer je zijamet Vaš, a i raja Vaša. Ja sam jedino dužan,
kao carski činovnik, koliko mi je moguće, štititi bijednu raju, što ću i činiti.
Nadam se da ćete i Vi nastojati o blagostanju žitelja Vašeg zijameta.
Gradačac, 1234.
Pismo Grači Ibrahim ef. o doprinosu kamena za tvrđavu. Na Gračinu
pritužbu, da njegov čifluk u Slanome ne može podnijeti 14 kola kamena
za carsku tvrdavu, ističe, da je ta količina kamena određena prema valijinoj naredbi, a
po miljenju vilajetskih dostojanstvenika i u saglasnosti kotarskog stanovništva. Njemu
nije briga koliko je šerijatski sud odredio građe i koje vrste na selo Slano,
je li to troja, četvera ili četrnaestera kola kamena, jer on neće upotrijebiti ni
jednog kamena u svoju zgradu. Njemu ne spada u nadležnost da oprašta, a ako je kome
krivo, može se valiji žaliti, i on mu može oprostiti.
Gradačac, 1234.
Pismo Mehmedbegu Drndi u Plevlje, u kom traži
informacije o novo- imenovanom valiji Mehmed Rušdipaši. Doznao je da
novi valija Mehmed Rušdipaša, dolazi sa mnogom svitom u Bosnu
i da je Bekirpaša krenuo put Vidina, a Hadži-Alajbeg
polazi u Livno. Čudi se kako nema velikaša, koji bi se pobrinuli na
putu za valijino ukonačište, što je to vrlo rijedak slučaj. Pita ga, šta je uzrok, da
je Ebu Bekirpaša maknut s Bosne, kako je prošao sa
novim valijom, kakav mu je postupak u saobraćaju? Traži, ako je moguće, da mu opširno
javi šta je vidio i čuo o novom valiji, kakvo mu je vezirsko ponašanje i koliko imade
uza se svijeta? Ovo mu pismo šalje po naročitom brzoteči i moli ga, da mu pošalje
odgovor po istom što brže.
Gradačac, 1234.
Pismo Mustajbegu u Petrovac, u kome piše kako je
saznao od svog sluge, koji se je skoro vratio iz Travnika, da su se tamo
bihaćki banditi skupa s Ahmed-kapetanom urotili protiv njega, te pošto
ne zna, je li to istina ili nije, da je vrlo zabrinut. Traži da ga odmah o tome izvjesti
i o svim novim dogadajima, naročito o Beširovićima i o Austriji.
Gradačac, 1234.
Pismo Hadžiabdulkerimpašiću, u kojem mu piše, kako odavno nije
od njega dobio nikakva glasa, pa se za nj veoma zabrinuo, jer tko ima prijatelja ima i
neprijatelja, koji ne miruju. Savjetuje mu, da ne kreće na svoj zijamet, dok ne stigne
novi valija u Travnik i dok se ne vidi kako će se ponašati. Misli, da
valijin dolazak tamo nije prijatan, te da se on, Hadžikempašić, nalazi
u brizi, što nije daleko ni od pameti. Ističe, da ovo pismo šalje po naročito kuriru i
savjetuje mu, kada ga pročita, neka se povuče u kraj i dok ne opazi bolje stanje i
poboljšanje prilika u Bosni, da se ne ističe u javnosti.
Gradačac, 1234.
Pismo Alibegu Fidahiću o atmadžama i tapijama. Potvrduje
primitak pisma i dviju atmadža (koba) jednu za se, a drugu, označenu na nozi čohanom
tozlukom za Avdi bega. Piše, da mu se atmadža jako sviđa, jer je dobro
dresirana. Primio je i tapiju Gazibegovića i upozoruje ga, da što prije
pošalje i drugu, čim je primi od Rustembega. Ističe, da su mu Gazibegovići
rodbina, kao što i Alibegu, i piše ko pomogne malodobnom i njega će
Svemogući pomoći i nagraditi.
Gradačac, 1234.
Pismo tuzlanskom kapetan-begu, u kojem ga izvještava, da je
primio njegovo pismo i novac u iznosu od 800 groša, što mu je poslao po Šaćiragi.
Za poslani novac zahvaljuje mu i veli, da je stigao u pravo vrijeme i time se istakao kao
pravi prijatelj. Od Svemogućeg želi, da mu ovakve prijatelje ne umanji. Što se tiče
zadužnice, koju mu nije povratio, veli, da mu nije bila namjera, da je zadrži dok mu ne
isplati ostatak od 439 groša, nego da nije imao vremena, da je potraži, radi toga što
imade gosta Husejinbega Beširevića. Ističe, da mu je stanje kapetanovo
poznato i da se je u ovom pogledu vanredno pokazao, tim više, što je rok za isplatu
dnevnica zidara i stolara, utvrđen na Ilijin dan (Aliđun), a za
pokriće isplate, da su valijinom bujurltijom određeni neki prihodi zvorničkog
i gornjetuzlanskog kotara, kuda je spremio i svog čovjeka Derviša
da pokupi te prihode.
Gradačac, 1234.
Pismo jajačkom kapetanu Mustajbegu kojim
potvrduje primitak njegova pisma po listonoši Haračke tesker kotara Jajca
i Banja Luke razdijeljene su na dva agaluka, koji agaluci pripadaju
njegovim stričevićima, a ovi su odredili Mula-Mehmeda Orlovića za
utjerivanje tog harača, kod koga je i popis imena. Čim se Orlović
povrati predaće račune i popis svojim agama. Ako, age lično tamo ne krenu ili kome
drugom ne dadnu u zakup taj harač, nastojaće da se nikom izim njemu (Mustajbegu), ne
dadne u zakup harač jajačkog kotara. Zato, dok se Orlović ne vrati, ne
može u ništa pozitivno pisati, a svakako će nastojati, da mu to za ljubav isposluje.
Koliko imade platežnih teksera (porezovnika) te koliko se imade unapred u gotovu za njih
položiti i pošto će biti, čim to sazna od Orlovića, odmah će mu
javiti. |
Stari grad Ostrožac |
Gradačac, 1234.
Pismo ostrožačkom kapetanu Muratbegu u kom mu
piše: kako je odavno iščekivao od njega vijest, te pošto nije dobio, da se veoma čudi
i brine, a ujedno i uznemiruje. Ističe kako je u velikoj brizi za onamošnje stanje, te
mu ovaj put šalje pismo po svojem pouzdaniku. Savjetuje mu da se zasad ne osvrće na zle
namjere njegovih neprijatelja i ne zalazi s njima u sukob, već da se strpi i oprezno
prati tok događaja. A ako mu njegovi neprijatelji uznemire njegovu raju (privrženike),
da i u tom slučaju ne ulazi s njima u sukob, nego da se opet po mogućnosti strpi, jer
će to po njega biti mnogo korisnije. Da o svemu onom, što mu neprijatelji učine, odmah
obavjesti novog valiju.
Gradačac, 1234.
Pismo bosanskom teftedaru, u kojem mu se žali na bijelinskog
ajana Smailbega. U pismu veli: ”Tu skoro kada su bili u Travniku svi bosanski
prvaci na sastanku i vijećanju radi valijinog svrgnuća, svi su se listom povratili
svojim domovima, da se bave svojim poslom. Jedini bivši bjelinski ajan Smailbeg
zadržao se je u Travniku da bi ostvari gnjijev i razdor, kojeg je
zasnovao u svojoj glavi. Čudi se, da ga je on (teftedar) primio kao gosta u svoju kuću,
čim je valija otputovao iz Travnika. I ja sam nekad pokazivao naklonost
spram Smailbega, kao i Vi danas i nastojao, da mu u svakom poduhvatu
pomognem, ali sam ga napustio kada sam doznao za njegova nasilja i zulume koji su
prouzrokovala i dala povoda pobuni žitelja bjelinskog kraja. Da bi se
svima muslimanskim siromasima zagarantovala sigurnost, što spada u dužnost države,
pretprošli bosanski valija Derviš Mustajpaša
naimenuje za bijeljinskog ajana Dervišbega. Nu, pošto
se je opet opazilo da Smailbeg ne miruje, već rovari i upliće se u
ajanske poslove, bivši bosanski valija Mehmed Rudži paša,
da bi sačuvao narod od propasti naimenuje Alibega Fidahića bjelinskim
ajanom, mimoivši njih obojicu. Svo stanovništvo bjelinskog kotara,
muslimani i kršćani, tim su imenovanjem zadovoljni i na tom zahvalni. Međutim, Smailbeg,
da bi se opet dočepao ajanluka, kako bi se mogao osvetiti, on se još i danas nalazi u Travniku.
Žitelji bjelinskog kotara, kao i oni iz bližnjih kotara, htjedoše
saglasno, da se prituže jednim mahzarom (zajednička žalba) novom bosanskom
valiji na nasilja, koja je Smailbeg počinio. Ali pošto je Smailbeg
Vaš gost, osujetio sam to za Vašu ljubav. Ujedno moli teftedara, da opomene Smailbega,
da se mane čežnje za osvetom. Ne daj Bože, ako se nad pobuni, teško će ga biti
umiriti i s oružjem u ruci. Smailbeg se je i prije bunio protiv njegova
brata Osmanpaše i s oružjem u ruci borio se protiv njega, te je
vjerovatno, da on opet tako nešto snuje”.
(odlomak iz istoimene knjige) |
|