Mr. Rašida Kadrić
BEGENISANJE I
AŠIKOVANJE
Orijentalizmi u pripovijetkama Alije Nametka |
O
književnom djelu Alije Nametka nije se pisalo
ni često ni mnogo. U književnim pregledima
je preskakan, u hrestomatijama izostavljen,
ostajao je na marginama interesovanja književne
kritike. To je, svakako, posljedica različitih
pristupa u ocjenjivanju i tumačenju Nametkova
života i djela.
Pa,
ipak, i u tim kratkim člancima i rijetkim
recenzijama, kritičari nisu propustili da
istaknu eleganciju stila i bogatstvo jezika
kao najveće vrednote Nametkovih novela. Za
Nametkov stil je rečeno da je izvanredan,
lapidaran, slikovit, da je to stil veoma
jednostavne ljepote.
Takvom utisku, pored drugih elemenata,
doprinosi i leksika orijentalnog porijekla.
Alija Nametak je u svom pripovjedačkom opusu
prikazao patrijarhalno- muslimanski život,
radnju locirao u hercegovačku i bosansku
sredinu, oživio minula vremena i na tu
pozornicu izveo junake specifičnog
mentaliteta (senzibilne i prkosne, pokorne i
ponosne, odane i istrajne, koji i posrću i
padaju, ali se dižu, trpe i traju), ljude
koji žive u skladu sa čvrstim moralnim
normama islama, ponekad opterećene, sputane i
okovane tradicijom i patrijarhalnim zakonima.
Ako još dodamo da je Nametkovo djelo protkano
istočnjačkom životnom filozofijom,
egzotikom i misticizmom, onda je jasno da se
leksika orijentalnog porijekla nametnula kao
neizbježna i neophodna u djelu i da je ona
postala nerazlučiv dio jezičkog tkiva.
Imenicama preuzetim iz turskog, arapskog ili
perzijskog jezika, pisac je stvorio autentičan
okvir u koji je smjestio radnju, upečatljivo
prikazao enterijer, pokazao društvene prilike
i odnose, opisao obrede i običaje, naslikao
likove (ne samo karakterističnim
pojedinostima njihove spoljašnjosti, nego i
njihov unutarnji svijet - emocije, poimanje života,
moralna svojstva, vjerovanja.
Nametak je detaljima tipičnim za
patrijarhalnu muslimansku sredinu, realistički
uvjerljivo pokazao sve ono što se događalo u
sokaku, čaršiji, dućanu, kahvi, džamiji
i oko nje, poveo nas do avlija i čardaka,
čitaocu otkrio svijet iz mušebaka i
način života u odajama ”gdje
su na prozorima bili demiri kao ruke
debeli.”
Pridjevi
i glagoli orijentalnog porijekla su manje
frekventni i pretežno su u funkciji
otkrivanja i izražavanja raspoloženja i
stanja junaka ili, pak, obrednih, vjerskih i
ritualnih radnji.
Folklor minulog - akšamluke i mezetluke,
teferiče uz sevdalinku i zvuk šargije
i saza, specifičnu atmosferu, ugođaj
i štimung, pisac je približio glagolima: akšamlučiti,
teferičiti, mezetiti, šenlučiti, oćejfiti,
proahinčiti, prodžumbusati, rashalvatiti se,
urahatiti se i sl.
|
|
|
U
pripovijetkama je oživjelo vrijeme u kome se deveralo,
ali i begenisalo i ašikovalo, oživjele
su praznične noći pred djevojačkim prozorom i
avlijskim vratima u kojima su se vodili dugi razgovori
puni ljubavnog zanosa i čežnje, u kojima se
sevdisalo i uzdisalo.
Indeklinabilnim riječima preuzetim iz orijentalnih
jezika označeno je mjesto, vrijeme i način radnje, a
modalne riječi su tu da istaknu lični stav, osjećanje,
raspoloženje ili, pak, pojačaju iskaz: bahsus, džaba,
džaiz, đahđa, haman, kabil, kolajli, sebez,
tahmina, vaktile, bezbeli, belćim, asli, peke,
bilesi.
Posebnu aromu Nametkovom jezičkom izrazu daju arapske
i arapsko- turske izreke, fraze, pozdravi, dijelovi
molitve.
Arapske misli, izreke i molitve potvrda su religiozne
svijesti i vjerovanja, ali i izraz psihološkog stanja
lika, i često su u Nametkovim novelama u funkciji
psihološkog portretisanja. Ovi dijelovi teksta
javljaju se ne samo u molitvi i u sklopu rituala i
obreda, nego i u trenucima kada se čovjek osjeti
bespomoćnim pred snagom stihije i ćudima prirode,
kada njime ovlada nemoć i strah pred nepoznatim. Tada
se junak okreće i predaje Bogu, progovara fatalistički
doživljaj svijeta, a misli iz Kur’ana
dobijaju posebnu ekspresivnost i emocionalnu boju.
U djelu Alije Nametka orijentalizmima je protkana piščeva
naracija, srećemo ih u dijalozima, a ne mali broj tih
riječi otkriva fizionomiju i psihologiju lika.
Bilo
da se javlja u funkciji arhaičnosti, komparacije,
slikovitosti i ekspresivnosti, ili pak, metaforičnosti
i simoblike, ovakva leksika, kao neodvojiv dio jezičkog
sloja, svakako je doprinijela da Alija Nametak
slikovito i živo izatka svoje pripovijetke - freske
iz života bosanskohercegovačkih muslimana.
|
|