Ismet
Bekrić
OSMIJEH |
|
Na
koncu još jednog tisućljeća
Čovjek
se smješka.
Na njegovom licu,
kao
na beskrajnoj poljani,
cvjetovi osmijeha.
Da li to znači,
da je uspio
sačuvati
ljudsko lice?
Na koncu još jednog tisućljeća
dijete se još smješka.
Na njegovom licu,
kao
na beskrajnom igralištu,
igračke osmijeha.
Da li to znači,
da je uspio
sačuvati
ljudsko lice?
Osmijeh
na licu zaljubljenih,
osmijeh
na licu izgubljenih,
osmijeh
na licu napaćenih,
osmijeh
na licu zagledanih…
A zašto onda osmijeh
na licu snajperiste?
Zašto
osmijeh na licu onoga,
koji
ubija osmijeh?
Vjerovati možeš samo još poeziji,
toj, koju pišu prognani,
toj,
koju žive beskućni,
toj,
koju sanjaju nezaspani,
toj,
koju sa svojega tužnog lica
prepisuju
ka osmijeh.
Pjesma
kao diskusija na temu:
”Smijeh na kraju tisućljeća”,
Međunarodni susret pisaca, Bled, 1998.
|
|
|
|
