Ismet
Bekrić
NEŽA MAURER
Savremena slovenska poezija |
|
ZRNA
Neko
sije
metalno svijetla i glatka zrna,
što
nikad ne urode
životom.
Njive
naša
su tijela.
Stisnut
ću uza se tvoje iznemoglo,
omamljeno tijelo
i plakati,
kao
da imam u naručju
umirući
svijet.
TRAGOVI
Neko je ostavio tragove stopa
u pijesku pred kućom.
Ne znam, zašto je došao
i zašto je otišao.
Ništa nije donio,
ništa nije odnio.
Bio je i otišao.
Mislim na njega
i utiskujem stopala u njegove stope.
DOMU
”Ideš li svome domu?”, pita me
sićušno dijete plavih očiju.
”Svi idemo svome domu”, kažem mu,
a ono se radosno smije.
Domu.
Dom je tamo, gdje je ljubav.
Toliko je kuća
i tako malo domova.
Kuda da idem?
Djetešce gleda za mnom
i vjeruje da idem svomu domu.
IPAK
Svijet je takav, kakav je bio,
i ipak je čisto drugačiji.
Na ovoj strani brijega sam ja -
na onoj je čovjek koji mi je drag.
Život
nema zaleđa.
Kud god se obazirem, gledam svijetu
u lice.
Prijevod: Ismet Bekrić
|
|
|
|
