Slovo urednikovo -
Alija Kebo
ETNICKE FEKALIJE |
Izmedju covjeka i prirode doslo je do sukoba koji ranije u istoriji nije postojao.
Minulog ljeta, kupaci su bjezali s obala Neretve koje su nam, nekada, napajale dusu i cula.
Zagadjivanje vode i vazduha, upozoravaju strucnjaci, nije manje smrtonosno od bacanja bombi. Svijet buducnosti mora da racuna na ove opasnosti koje lebde nad svakim gradom, nad svakom ljudskom glavom.
U nasoj zemlji nestaju prirodne ljepote za koje se bori i zalaze cijeli svijet.
A u nasem gradu nastavlja se pohara zelenog blaga rijeke Neretve. Ovoj, do rata uglavnom bistroj rijeci davno nazvanoj smaragdnom ogrlicom Mostara, nova opasnost stize od zitelja s njenih obala. Tamo gdje je priroda vijekovima bila izdasni darodavac, sada su nikle neunistive deponije smeca i gradjevinskog otpada, cime je opojna moc prirode za svagda unistena.
Neshvatljivo je da trovanje ovog najvaznijeg prirodnog resursa koji je, kobajagi, "pod posebnim rezimom zastite" niko ne sprjecava. Nista se ne cini da se zastite flora i fauna Neretve i njenih pritoka, iako se zna da je voda prvi indikator zagadjenja vazduha i zemlje - a riba prvi indikator zagadjenja vode.
Svuda se priroda obescascuje... |
 |
Treba vidjeti Neretvu u Mostaru, i ispod Mostara, i uvjeriti se da su fekalne vode, nafta, razliveni mazut, ulje i razne kemikalije "okrastali" rijeku. Tesko je kome mogla pasti cinicnija ideja nego da ovaj simbol svjezine, odmora i rekreacije okruzi s toliko smetljista, sljunkara, betonara, odlagalista isluzenih dijelova vozila i sasija, te obitavalista Roma pokraj cijih cergi u Biscu polju oticu masne brazde smradne vode, poput crnih zmija, cije ishodiste kao da je Danteov pakao.
Tako se nasa dojucerasnja izletista pretvaraju u pustinje od zagadjene vode i osakacene prirode.
Kao da ne znamo da je Neretva, inace carica medju rijekama ljepoticama zajednicko dobro svih nas, da niko nema pravo da je prisvaja i nad njom prosipa tiraniju - dok ihtiolozi prognoziraju: ako Neretva postane mrtva rijeka, bicemo prepusteni struji postepenog i sigurnog samounistenja, ne treba nam agresija!
Objedinjavanje grada, sredstava i inicijativa za ocuvanje vode i bilja, moze jedino da nas spase od tog galopirajuceg prokletstva.
Od nove "demokratske" vlasti smo ocekivali vise duha i "sluha" za ovu problematiku, u nadi da ce znati da procijeni i shvati nemjerljiv znacaj Neretve i njenog prirodnog ambijenta.
Nazalost, svakodnevno smo suoceni s rusilackim nasrtajima na Neretvu, njene pritoke i akumulacije. Niko se ne brine o rijeci koja je jos samo bistra u pjesmama i na slikarskim platnima.
Koliko god politicke i druge nevolje prate raspoluceni Mostar, toliko je cudno da visegodisnje trovanje vazduha, vode i tla nije probudilo ekolosku svijest u ovom gradu koji poprima obiljezje izrazito zagadjenih sredina. Sramotno je saznanje da su vlasti u "zapadnom" Mostaru bili odbili projekat Svjetske banke koja je ponudila gradu kredit za postavljanje kanalizacijskih kolektora koji bi prociscavali otpadne vode - naravno pod uslovom da se ujedine dva, za sada "paralelna" gradska vodovodna preduzeca.
A proslog mjeseca ovdje je odrzana osnivacka skupstina Udruzenja gradjana "Prijatelji Neretve" koje je donijelo Deklaraciju o sprjecavanju izgradnje nove hidroelektrane u Konjicu, upozorivsi da bi takav objekat narusio ekoloski sistem u cijeloj dolini Neretve, sve do mora.
Uzgred receno, na ovaj skup cetrdesetak zvanicnika nije pozvan autor ovog slova koji citav svoj radni vijek pise i pjeva o Neretvi, a koji je, prije rata, bio jedan od utemeljitelja i aktivista Pokreta zelenih.
Ne marim...
Iako se cini da ova asocijacija startuje s izvjesnim zakasnjenjem, nadati se da Mostarci prolaze kroz prvu fazu ekoloskog organizovanja i pocetnih inicijativa sto se svode pod zajednicki slogan: Mostar Mostarcima; mir, sloboda, cista voda i zdrav vazduh svim ljudima; bezbjednost djeci i nasim unucima!
To je imperativ dana, jer je situacija alarmantna. Ljubitelji prirode udaraju na sva zvona za uzbunu: peti jahac apokalipse postace mocniji i od svog "roditelja" - savremenog covjeka!
Zato:
obradujmo prirodu barem jednim humanim gestom: uklonimo barem jedan otpadak, zasadimo barem jedno drvo, prijavimo inspekciji barem jednog gradjanina koji smece i gradjevinski sut istresa u Neretvu i Radobolju - nas mali udio bice visestruko koristan...
U protivnom, bice sve kasno i uludo...
Prioritetni zadatak "Prijatelja Neretve", koje ne treba da bude pricajuce i sjedece udruzenje, vec subjekat koji ce se iskazivati - ne na paradama i splavarenjima - nego na djelu, tamo gdje ce, ako vec nisu Neretvu "pregraditi" dzinovske deponije smeca - u Tutinoj i Hadziomerovicevoj ulici u Cernici, u Tikvinoj i Brace Sehovica na Ogradi, pa u Lacinoj na Carini, na Tepi, u Mahali, na Luci, Tekiji, Cekrku...
Ako to ne ucinimo, u posljednjoj godini dvadesetog stoljeca - na Rudniku, Skakalima, Crnim spilama, Bunuru, Mejdanu, Bascinama, Hadzicevom limanu bice ispisani nekrolozi - "stecci" nase bijedne buducnosti:
"Ovdje pociva polahko branama krocena, otrovima i otpacima ubijana i konacno ukrocena i ubijena nenadmasna ljepotica, slavna, carna, opjevana i od mnogih zaljubljenika ljepote, na platnima i fotosima ovjekovcena: rijeka Neretva. Rahmet joj bistroj, zelenoj i nadahnjujucoj dusi!"
U potpisu: gradjani lijeve i desne obale, clanovi udruzenja etnickih fekalija... |
|
