Grgur Marko
Ivankovic
SLOBODA GLEDANJA,
CUDJENJA I TUMACENJA |
Bogu pripada sve sto
je na nebesima i na zemlji. Ako vi
pokazujete ono sto imate u svojim dusama
ili to skrivate, Allah ce za to traziti
obracun od vas (na Sudnjem danu) i
oprostiti kome hoce, a kazniti koga hoce.
Allah je svemoguc.
(Kur'an, 2. pog., 40. dio, 284. ajet)
Svojim neobicnim djelima Nesim
Tahirovic ne pokazuje samo sto
ima u svojoj plemenitoj dusi, nego nam
dopusta dotaknuti i njezinu osjecajnu
unutrasnjost.
Slikar je rodjen u Tuzli,
bosanskohercegovackom gradu u kojem su
gradjani - unatoc izolaciji i
velikosrpskoj agresiji - uspjeli ocuvati
karakteristican bosanski mentalitet i
gradjansko jedinstvo. Ocuvanju toga
jedinstva tradicionalno su doprinosili i
umjetnikovi predci. Djela su mu, kako sam
kaze: TUTNJAVA koju nosi
u sebi kao naslijedje svojih otaca,
pradjedova i svih dobrih ljudi s
bosanskog tla. U svojim reljefnim slikama
umjesno ujedinjuje religije, preplice
simbole, kombinira materijale i posebno
naglasava boje. Dominantni srebrni sjaj
lima umjetnika ocarava poput Bosne
Srebrene koju naziva Bozjom
ljepotom. |
 |
Slikarstvo je studirao kod profesora Koste
Hakmana, zastupnika emotivnog i
intimistickog slikarstva. Tahiroviceva
djela iako nisu pod izravnim Hakmanovim
utjecajem, takodjer odisu snaznom
osjecajnoscu.
Osjecka likovna publika upoznala je
sredinom sezdesetih godina rana djela Nesima
Tahirovica na dvjema uzastopnim
samostalnim izlozbama 1966.
i 1967. godine. Likovni
kriticar i povjesnicar osjeckog
slikarstva Oto Svajcer,
istaknuo je 1966. godine
da Tahirovicevi reljefi:
"Sastavljeni iz raznovrsnih
elemenata, svedeni na tamnu strukturu sa
mjestimicnim prigusenim bljeskom metalnog
odsjaja (...) izazivaju u nama predodzbe
nekih davnih stanja, trenutke jednog
opstojanja iz drevnih minulih
vremena." Danas, pune
trideset i tri godine nakon prve Nesimove
samostalne izlozbe u Osijeku,
mozemo vidjeti da je Svajcerovo
znalacko oko ispravno uocilo
nepromjenjivu bit Tahiroviceva
reljefnog slikarstva.
Uporaba nagorenog drveta, sjajnog lima,
cavala i zakovica poredanih u nizove -
zajednicka je pocetnim i kasnijim
radovima. Suprotno od ranih tamnih djela
s prigusenim bljeskom metala zrela Tahiroviceva
djela blijeste blago zatamnjenim sjajem.
Ovom izlozbom Tahirovic predstavlja izbor
djela nastalih izmedju 1990.
i 1997. godine. Medju
njima su za Nesima svakako
najkarakteristicnije Brandmale -
stigme koje nastaju na gotovo
magijski nacin. Na osnovnu drvenu podlogu
crne boje, nedaleko rubova, umjetnik
cavlima zakucava uski limeni okvir. Ovo
je granica koju si zadaje sam. Unutar
dvostruko ogranicnog prostora - kojeg ne
samo da ne prelazi, nego ga ni ne dotice
stvara sredisnje, uglavnom pravilno
geometrijsko polje cija je vanjska
granica na jednakoj udaljenosti od
prvobitno zacrtanog ruba. U ovom postupku
Nesim je vrio dosljedan, kao da postiva
neka strogo zadana pravila sto se nikako
ne smiju prekrsiti. |
 |
U sredisnjem polju, za razliku od
vanjskih ograda, prepusta se
unutarnjem porivu izrezujuci male
nepravilne oblike ili vece plohe
iz golemih limenih ploca i stvara
posebno zanimljive efekte
nostalgije. Cini nam se da su
slike dio nas. Dio nase daleke
proslosti. Prethodnih zivota.
Neizvjesne buducnosti.
Reljefnim slikama
Tahirovic sazima proslost i
materijalizira posebnosti
bosanskog mentaliteta. Radovi su
mu isprepleteni motivima
razlicitih kultura, religija i
znamenja, a unutar zadane granice
odmjereno komponira likove i
svima ostavlja dovoljno slobode.
Slobode gledanja, cudjenja,
tumacenja, poistovjecivanja i,
dakako, uzivanja. |
|
|
