Mr Sefkija Mahic
OSVRT NA HOMEOPATIJU
Novi metod lijecenja |
Trend sirenja
homeopatskog nacina lijecenja u svijetu
stigao je i do nas. "Homeopati bez
granica", ogranak drustva homeopata
iz Njemacke prisutni su u Mostaru od
januara 1996. godine, kada je navedeno
drustvo otvorilo homeopatsku ambulantu u
Mostaru.
Rad u ambulanti zasnovan je na
humanitarnoj osnovi. Popularnost im raste
sto se vidi po broju posjeta ambulanti.
Povremeno se oglase preko sredstava
javnog informisanja, a ponekad odrze i
predavanja.
RAZVOJ HOMEOPATIJE - POJAM I
HISTORIJAT
Pred kraj 18. vijeka jedan pronicljivi
lijecnik Samuel Hahnemann,
porijeklom Nijemac,
prevodeci sa engleskog "Materiju
Mediku" skotskog autora Cullena
zapazio je da trovanje kininom
izaziva slicne simptome kao kod malarije,
a da se ista bolest lijeci malim dozama kinina.
To ga je navelo na misao da znakovi i
simptomi bolesti mogu biti pouzdani
pokazatelji njenog iscjeljenja. Tako je
dosao na ideju da i kod lijecenja drugih
bolesti primjeni isti princip. "Similia
similibus curentur" -
slicno se slicnim lijeci. Time je, u
stvari, udario temelj novog metoda
lijecenja koga je nazvao homeopatija
(homos - slican, grcki)
za razliku od alopatije
(alos - drugi, grcki)
konvencionalnog lijecenja po kome lijek
treba da djeluje suprotno od djelovanja
bolesti.
Hahnemann je 1810.
godine principe homeopatije
iznio u knjizi: "Organon
rationalen heilkunde".
Knjiga je napisana u formi paragrafa. Na
primjer u paragrafu 9. kaze: "Kada
je covjek zdrav njegova zivotna snaga
djeluje neograniceno. U zdravu tijelu ta
energija odrzava ravnotezu tako da duh u
nama moze djelovati u harmoniji i postici
svoi cilj, tj. svrhu ljudskog
zivljenja" - iz cega proizilazi da
poremecaj energije u organizmu
prouzrokuje bolest. Ohrabren
uspjesima u svojoj lijecnickoj praksi,
stalno je radio na usavrsavanju metode
lijecenja. Krug pristalica se sve vise
sirio narocito poslije Hahnemannove
smrti 1843. godine. Homeopatske skole,
apoteke, ambulante i bolnice nicu diljem Evrope
i Amerike. Ovih dana se
navrsilo 150 godina od osnivanja prve
homeopatske bolnice u Engleskoj
a 24. novembra 1998. godine princ
Charls je otvorio modernu
homeopatsku bolnicu u Londonu.
Uspjeh homeopatije
temelji se na cinjenici da su "remidiji"
- homeopatske pilule - potpuno bezopasne,
nema bojazni od toksicnosti, prekomjerne
doze, izazivanja navika i nuspojava.
S druge strane, mnogi ignoriraju
homeopatske metode lijecenja
upozoravajuci na cinjenicu da homeopatski
lijekovi sadrze tako malo aktivne
supstance da se skoro i ne moze
detektirati analitickim metodama. Tvrde
da se lijecenje bazira na pacebo efektu
(sugestiji). Slijedila je provjera
homeopatskih lijekova eksperimentima na
biljkama i zivotinjama. Opiti priznatih
ucenjaka: Wurmsera, Neya,
Barangera, Noriquanda, Lappa, Cirera,
Netiena i ostalih ukazali su na
realnu mogucnost djelovanja homeopatskih
lijekova.
Slijedila je poplava udzbenika i
prirucnika iz oblasti homeopatije.
Knjige J. Kenta, Heringa,
Phataka, Borickea, Kulkarnija, Kumara,
Macleoda i F. Degotea, M. L. Tylera, V
Vanniera i drugih dozivljavaju
vise izdanja i nailaze na sve vecu
primjenu u praksi. |
 |
|
Mehanizam djelovanja homeo-
patskih pripravaka je tema koja
je cest predmet diskusije u
javnosti a medju homeopatima
posebno. Vec je Hahnemann
ukazivao na energetski potencijal
homeo- patskih lijekova. Uocio je
da su lijekovi koje je nosio na
konju, jasuci do udaljenih mjesta
stanovanja svojih paciienata,
bili djelotvorniji sto je
udaljenost bila veca. To je
pripisao dugom ritmickom muckanju
za vrijeme jahanja. Postupak
priredivanja lijekova
razrijedjivanjem uz ritmicko
protresivanje Hahne- mann
je nazvao "potenciranje". |
|
Teoretsko objasnjenje potenciranja
donijela su nova vremena sa razvojem
nauke. U velikim razrijedjenjima
kohezione sile koje drze molekule na
okupu aktivne supstance na okupu slabe, a
oslobodjena energija u vidu vibracije
prenosi se na otapalo. Otapalo postaje
energetski bogatije iako je u njemu
koncentracija djelatne supstance uslijed
velikog razrijedjenja svedena na minimum.
Tako je prihvaceno objasnjenje da je
uzrok djelovanja homeopatskog lijeka
vibracija i da farmakoloskodinamsko
djelovanje lijeka spada u podrucje
mehanike valova. Oslobodjena energija
ovisi o prirodi otopljene tvari, a
prenosi se u samom organizmu pacijenta na
organske tecnosti i tkiva u vidu energije
homeopatskog lijeka. Lijek
djeluje stimulirajuce na organizam tako
da uspostavi energetsku stabilnost i
dovede organizam do ozdravljenja.
Broj pristalica homeopatskog lijecenja
raste, narocito u zapadnim zemljama gdje
je medicina na zavidnom nivou. Placebo
efekt (sugestija) sve se rijedje
spominje u vezi sa homeopatijom.
KOJE PACIJENTE LIJECIMO METODOM
HOMEOPATIJE ?
Dosadasnja iskustva homeopata
ukazuju na zadovoljava- juce rezultate
kod lijecenja trauma i patnji u
emocionalnoj sferi, kronicnih oboljenja,
ekcema, psorijaze, skleroze, reumatoidnog
artitisa, alergije (peludne groznice),
probavnih smetnji kod djece, a najcesce
kao dopunski vid lijecenja klasicnom
medicinom.
KAKO IZGLEDA POSTUPAK LIJECENJA
HOMEOPATIJOM ?
Tri su centralna pojma u homeopatiji na
kojima pociva sam postupak lijecenja:
a) homeopatski pojam bolesti,
b) zakon slicnosti,
c) potenciranje preparata.
Imajuci to u vidu homeopat nastoji da
upozna pacijenta kao licnost sa svim
njegovim osobinama, emocionalnim i
fizickim, njegovim zeljama i
nastojanjima, kao i opste simptome
tipicne za njegovu bolest. Obratice
narocito paznju simptomima koji su
neobicni, koji ga razlikuju od ostalih i
koji su svojstveni samo za njega.
Intervju homeopata sa pacijentom traje
oko sat pa i vise. Vec time mnogi
pacijenti osjete olaksanje nasavsi nekoga
ko je spreman da mu posveti toliko
vremena i da ga pozljivo saslusa. Na
osnovu svojih zapazanja i biljeski
homeopat formira sliku pacijenta, na
osnovu koje ce uz pomoc "repertorija"
odrediti homeopatski lijek (repertorij
je indeks sistematiziranih simptoma u
odnosu na homeopatske lijekove). Za
iscjeljivanje odabire se samo jedan
lijek. Obicno u obliku tablete, praska
ili tecnosti. Lijek se rastvori u ustima
i proguta. Svaki homeopatski lijek ima
svoj antidot koji
ponistava njegovo djelovanje. Najcesce se
spominju oni sa kojima ljudi lahko mogu
doci u kontakt, kao na primjer kahva,
kamilica i kamfor. Preparat belladona ima
kao antidot vino, nux vomica - pusenje,
arsenicum - jod, itd. Homeopat prilikom
davanja lijeka upozori pacijenta na
antidot, zapravo, sta ne smije uzimati u
toku lijecenja. Lijek treba cuvati na
hladnom mjestu, podalje od bilo cega sa
jakim mirisima ili aparata koji zrace. Hering
je bio vrlo uspjesan homeopat. Radio je u
SAD i prosirio je
teoriju o homeopatiji i dao cetiri
pravila po kojima se vidi da li lijecenje
ide u pravom smjeru:
1) proces lijecenja ide od unutra prema
vani,
2) od gore prema dole,
3) od vaznijih organa prema nevaznijim,
4) proces lijecenja ide u suprotnom
pravcu od sirenja bolesti.
Po Heringovim pravilima
se procijenjuje da li se bolest
iscijeljiva ili ne. Na primjer: Stariji
pacijent boluje od reumatizma, bolovi su
se pojavili u zatiljku, zatim nakon
izvijesnog vremena u ramenima i daljie se
spustali i zavrsili u koljenima. Kada je
primio lijek prvo su iscezli bolovi u
koljenima, potom u ramenima i na koncu u
zatiljku. Dakle, ovdje primjecujemo
cetvrto Heringovo pravilo, od procesa
lijecenja ide u suprotnom pravcu od
bolesti. Ponekad se nakon uzimanja lijeka
simptomi bolesti pogorsavaju na kratko
vrijeme, iza cega slijedi poboljsanje. To
je dobar znak da lijek djeluje. Ponekad
se pri kraju lijecenja pojavi osip, sto
se tumaci izlaskom simptoma bolesti na
povrsinu, kao znak da organizam prolazi
kroz fazu ciscenja. Uputstvo za zdravu
ishranu, za dijetu sa manje secera,
alkohola i rafinirane hrane sa
konzervansima, pomazu odrzanju zdravlja i
pri lijecenju bolesti.
Sve skupa, filozofija homeopatije
je korisna i uz sistem redovne
zdravstvene zastite moze pruziti dopunsku
uslugu. Ovaj clanak je napisan sa
namjerom da javnost sazna nesto vise o
fenomenu homeopatije prije nego sto ga
prihvati ili odbaci. |
|
