Alija Kebo
POSTIDJENI HAJRUDIN |
| |
Kad je Most odletio
Doletjeli neimari
Da ga vrate na staro mjesto
Starac i sad tamo stoji
al' ga mi ne vidimo
Kad su Most ranili
Neimari rane previjali
Okivali ga prsima i rukama
Da Ljepotan ne podlegne
pod seirom mrznje i rafala
Kad su u Most opet pucali
neimari pukli od tuge
Proglasili Dan zalosti
Pod zelenom vodom
i sad fatiha tece
Kad iznova pocese graditi
neimari su iscezli
Da ne cuju kvarne rijeci
Da ne vide Hajrudinov kamen
koji se stidi svog imena.
(Mostar, januara
'99.)
GOSPODARIMA
MOJE
ZEMLJE
Zemlja je moja stjenovita
Pjesma krhka stabljika
Izadjite iz moje stijene
Da stabljika isklija
Izadjite iz moje pjesme
Siroko je pod nebesima
Dosta smo bili udvojeni
Da malo dahnemo dusom
Pjesma moze sama
Samoca joj daje krila
Hrani je jedna ceznja
Grije je jedna zvijezda
Lijepo vas molim
Izadjite iz pjesme
Sretni vam puti bili
Gdje omrkli, tu osvanuli
Pjesma hoce svjetla
Hoce tmine i tisine
Dani su joj izbrojeni
Ako se i kad vratite
Ako ste gospodari moje zemlje
Niste i moje pjesme.
(Mostar, januara
'99) |
|
|
