SVETILISTE PTICA
Kralj je pticiji to bio,
Na prijestolu iz uzduha,
Pod nebeskim baldahinom,
Cijel bljestavo osuncan:
A pod njim kruzni oltar
Olicen jarim znakovljem
On jedini sto razaznaje.
Orhideje tiho bjelasale,
Orhideje bijelo glasale
Okolo cvjetolikih ptica.
A kad krocih u vidokrug
Oko se njegovo zaokruzi,
Krik Svetilistem zaorio:
On to sudbinu mi kriknu,
Ozareno mnostvo pticije
Zakrili sunceva pismena,
Boje, oblike, slike sna. |
SJECIVA SUNCANA
Sjeciva tropskog sunca
Okomito skliznu na tle,
Rasjecaju povrsja vode
U prah vodene omaglice.
Rastvaraju pupova cudo
Sjecivima sunca suludo
Izbodene, u izmisljene,
Gotovo nemoguce cvasti.
Zestoke dnevne okomice
Obrusavaju se na glavu,
Razdiru olakotne tmice
U svijest, nesvjestice:
I ja uopce ne postojim
U zapamtljivom slijedu.
Pogubim vlastitu sjenu,
Titram sve do usijanja.
Sjeciva tropskog sunca
Kronicna omama bivanja,
Dizu rijeci do vrhunca
Plamenim jezikom zmaja. |