Husein Basic
NEKROLOG STAROM
MOSTU
U MOSTARU |
Vracajuci se iz rata, razrovanim
putevima, pokraj spaljenih kuca, pored
srusenih mostova i polomljenih cesama,
umorni Ibrahim Zioc – poce gunduriti
neke rijeci, opazivsi da mu od njih korak
postaje duzi a put laksi. Stigavsi najzad
u zavicaj, zapisa te rijeci, ovako: |
Ko otvori put - svi su putevi pred njim,
Ko ga prekine - morace bespucem tim.
Ko podigne cesmu - dusa ce mu s vodom
teci,
Ko je obatali - zedan ce u grob leci.
Ko sazida kucu - veci od krova ce
porasti,
Ko je zapali i oburva -ime ce mu
propasti.
Ko sagradi most - dva ce svijeta
sastaviti,
Ko ga porusi - oba ce izgubiti.
Ko covjeka spasi - sacuvace sebe,
Ko ga ubije - ubice u njemu i tebe.
(12.12.93.)
TUC CISTI HERCEGOVINU
Kad pocisti ljude i sibijan cio,
Kad srusi dzamije, kule i cesme,
I dize sve sto nije za zemlju svezano
(Sto je pripadalo i sto se zvalo njino),
Kad polomi basluke i mezare,
Groblja kad preora,
Kad mostovima predjenu ime,
Kad raskrcmi pusto tursko i sprzi,
Dade ga hali i vrani,
Tuc podize krvave oci k nebu,
Ugleda na njemu mladjak Mjesec
Od tri-cetiri dana:
"Gle, cuda!" - viknu.
"Arastos ga bilo!"
Prekrsti se i p’jano zapovijedi:
"Skinite ga i bacite pod moje
gusjenice!"
PS.
Uzalud su potom tukli Mjesec nad
Hercegovinom,
On je bivao sve veci i veci,
Opominjao ih je da nijesu sve pocistili,
Da jos imaju da ciste.
(7.7.93.)
JOS
JEDAN TARIH
Za Stari most u Mostaru
Rat ili stoglav satrap il zmaj
zemljotresa
sruse sve do zvijezda, i nebo se jada.
Ti miran i savit preko mrakobjesa,
ljude i rijeku pustas uscu nada...
(Skender
Kulenovic)
Ubi ga prva rijec Rat, moj Skendere,
Ne idu vise pjesme i slike tim redom,
Promijenilo se sto-sta od stare vjere,
U gradu-grobu prokljucao je sodom.
Bili su ga stoglavi satrapi, vezali u
zicu,
Gorjele ga vatre i tresla zerzela,
Najzad se drznuse da satru kamenu pticu,
Sto bdi nad vodom kao strijela.
Nije vise miran i savit preko mrakobjesa,
Zjapi nad njim nebo k’o crna
zavjesa,
Kojom bi da podvoje za sva vremena
Mrtvo i zivo u gradu bez imena.
Ubise mu Boga, nebo, kamen i ljude,
Sad rijeka tece nijemo, bez usca i nade.
(15.11.93.)
Zalazi vijek. Mir je na Sjeveru i na
Jugu, na Istoku i na Zapadu!
Oni koji jos nijesu rekli spremaju se da
kazu: Zbogom, oruzje!
Samo u ovoj krcmi jos nozevi mecu i
tama gusca biva,
To Balkan ponavlja ime i krajem ovog
vijeka,
I smrt rodjenoj dusi - potpisuje!
(5.7.92.)
NA NEBU CUPRIJA
Rusili su je
Oni s lijeve
I oni s desne
Strane zla.
Da vise nikad
Nikome
Ne bude
Most.
Da se po njoj
Ne vidi i ne zna
Ciji grad
Ruse.
Sad sirat-cuprijom
Mostarci pravi
U dzehenem
Hode.
Preko Mjeseca
Iznad vode
Na nebu cuprija
Da bude.
(20.11.93.)
IMA BOSNE
Zapis o zemlji kojoj su kidisali da je
nema
Bosna da prostis jedna zemlja imade
I posna i bosa da prostis
I hladna i gladna
I k tomu jos
Da prostis
Prkosna
Od
Sna
(Mak
Dizdar)
Ima i bice Bosne ako i ne oprostis
Bosne za pticu gnijezdo da svije
Ima Bosne sunce da izgrije
Ima vode lice da umijes
Srce da ugrijes
Ima Bosne
Dok Boga
Ima
Ima
Boga
Dok Bosne ima
Ima Bosne da poljubi
Ima Bosne da zacijeli
Ima Bosne da zapamti i vrati
Ima Bosne da se iz krvi okopiri
Ima Bosne da zivi i da oprosti
(9.9.93.)
NEKROLOG STAROM MOSTU U MOSTARU
"Kudreti kameri" - Godine 984.
Ovaj je most sagradjen cio kao luk duge,
Ima l’ mu slican na ovom svijetu,
moj Boze!
(Zapis
na mostu)
Ni lagumi,
Ni zemljotresi,
Ni ine nepogode
Ne smrsise mu
Mjesecev luk iznad vode.
Samo,
Kad ga opletose
Mrznjom i olovom,
Kad pruzise kandze po njemu,
Najdonji kamen u temelju mu puce
Onaj sto ga je
Majstor Hajrudin
U srecni cas
Polozio da traje
Izmedju dva svijeta - s nadom da se
ljube.
(15.11.93.)
NAJZAD, ZBOGOM NAIVNE
METAFORE
Ne znam kako da zovem ove rijeci,
Poslije Foce i Bijeljine,
Poslije svih mjesta gdje su klali ljude?
Poslije Mostara i Vukovara
Lirike vise nema,
Zbogom naivne metafore!
I epiku ovih dana privode kraju
Guslari s nozem ispod grla!
(16.1.94.) |
ODBRANA UMA
Husein Basic: Kad su gorjele
bozje kuce
Izbor iz poezije Huseina Basica, koji smo
ovdje dali, je iz zbirke Kad su
gorjele bozje kuce (1994), a stihovi
su inicirani neposrednim kataklizmickim
dogadjajima i posebno kulturocidom, te su
svjezi poetski zapisi, izraz ljudske
pobune i odgovor umjetnika pred
nevidjenim zlom.
Bosnjacki pisac iz Sandzaka, Husein
Basic, spada medju najplodnije stvaraoce
u nas. Pise poeziju i prozu, a njegov
knjizevni opus, do sada, predstavlja:
jedanaest zbirki poezije, tri knjige
prica i novela, dvije antiratnih prozno -
poetskih tekstova i pet romana. Basic, se
bavi, takodjer, proucavanjem i
prezentacijom kulturno - historijskog
naslijedja Muslimana - Bosnjaka u Crnoj
Gori i Srbiji i objavio je pet knjiga iz
usmene knjizevnosti, lirskih i epskih
pjesama iz Sandzaka.
Iz duzeg razgovora, koji smo vodili sa
autorom, izdvojili smo, za ovu priliku,
dio koji se odnosi na poeziju. Profesor,
Enes Durakovic, u Antologiji bosnjacke
poezije XX vijeka vispreno zapaza da
je "Husein Basic pjesnik koji mitsku
gradju zavicajnih predanja, mahom
bajoslovne apokalipticne vizionarnosti,
preobrazava u univerzalnu sliku ljudskog
sukoba sa ostrvljenim silama historije i
prirode." Slijedeci ovaj trag,
pitali smo Huseina Basica:
- Kakve su misaono - emocionalne i
stilske veze medju zbirkama poezije?
"Kad bih pokusao da sistematizujem
preokupacije i motive sadrzane u mojim,
knjigama poezije, moglo bi se reci da one
cine dva poetska kruga. U prvi
krug isle bi zbirke sa motivima i
elementima zavicajne poetske ornamentike
i semantike, kao sto su: Od sunca
ogrlica (1970), Bestrazje
(1974), Prosle oci (1974) i Jato
u nevidjelu (l980), u kojima su
pretezno zastupljeni zavicajni motivi,
cesto i s konkretnim naslovima uzetim iz
zavicajne poetske mape. To, svakako, ne
znaci da pjesme iz drugog kruga: Utra
(1979), Uzma (1986), Cuma
(1996), Breme (1985), Sjutradan
(1987) i Glasovi s vode (1987),
mada motivski razlicite, ne nose slican
poetski rukopis i, nadam se, osoben
poetski vokabular, po cemu bi trebale da
budu prepoznatljive. Kad sam objavio
zbirku pjesama u beogradskom
"Nolitu" (Utra), tadasnji
urednik, pjesnik Borislav Radovic, tvrdio
je da ova knjiga donosi vise novih rijeci
no sve knjige iz poetske produkcije za tu
godinu.
Mislim da misaono - emocionalne i stilske
veze medju mojim poetskim knjigama znace
onu jedinstvenu poetsku nit koju pjesnik,
sve i da hoce ne moze uciniti bitno
drukcijom, jer je ona u osnovi njegova
poetskog tkanja. Jezik je tu svakako
tvoracka supstanca po kojoj se najbolje
poznaje stvaralac s vlastitim nervom,
nasuprot mnostva hibridnih i apstraktnih
eksperimenata i nanosa, cega manje vise
ima u svakoj vrsti umjetnosti."
- Niste spomenuli svoju knjigu poezije
"Kad su gorjele bozje kuce",
kako gledate na nju i gdje ona spada u
nekom globalnom razvrstavanju?
"Da nije bilo skorasnjeg bezdusnog
rata tu knjigu ne bih nikad napisao. To
je u neku ruku iznudjena knjiga; moj
poetski protest protiv besmisla rata i
necivilizacijskog odnosa prema kulturnoj
bastini, dusi i zivotinjskoj zili
kucavici svakog naroda. Iako su stihovi
iz ove knjige bili moj bunt, prkosenje
zlu i odbrana uma, cesto sam se pitao:
ima li smisla, poslije svega sto se
dogodilo, pisati pjesme? Tim rijecima sam
i zavrsio ovu katarzicnu knjigu, pjesmom Najzad,
zbogom naivne metafore. Zaista, bio
bih srecan da nisam imao prilike da
ovakvu zbirku ikad napisem. Nazalost,
pokazalo se da i na pocetku treceg
milenijuma rusilacka ruka nije znala da
ustukne pred blistavim umjetnickim
zdanjima kakva su bila: Stari most u
Mostaru, Aladza dzamija u Foci, Ferhadija
dzamija u Banja Luci i brojni drugi
spomenici kulture, i ne samo islamske
provenijencije. Mislim da bih na slican
nacin reagovao u svakoj drugoj prilici,
bilo ko da je varvarin i rusilac i bilo
cija da je kulturno - historijska bastina
u pitanju.
Dr Elbisa Ustamujic |
|
