Amina Siljak-Jesenkovic
U RAJSKIM BASCAMA
ZALJUBLJENIH
U potrazi za
metaforama i simbolima
u jeziku Fevzije Blagajca |
Ovo je
pogled u Bascu slavuja zaljubljenih,
cijem pjevu pridruzujem glas hvale Onome
koji je Hvale i Ljubavi dostojan. I neka
je mir na prenosioca Poruke kojega je
Stvoritelj iz beskrajne Milosti i Ljubavi
stvorio, i neka je mir na one koji su kao
rod i drugovi njegovi Poruku prihvatili,
i prenijeii je s ljubavlju, preko
posjednika kerameta, mudrosti,
iskrenosti, preko onih kojima su
sastavljani epigrami i koji su perom
kazivali o Ljubavi i Istini, preko
dosjetijivih i darezljivih, do naseg
vremena. Konacno, amanet valja ispuniti,
jer, amanet je da kada odlucim setati po
ovom vrtu slavuja, Bulbulistanu,
osjetivsi uzitak u plodovima basce
Fatihe, podarim Fatihu vrtlaru koji je
svoj dragocjeni zivot prikratio
odgajajuci svaku biljku, kao krv svoga
srca njegujuci svako stablo, i reknem:
Rob Fevzi je odnjegovao ovo drvece. Neka
mu svakog casa stize nagrada Bozja.
Nije jednostavno hoditi ovim bascama,
dodirivati i prepoznavati lisce i
zvukove, i ne oskrnaviti njegove
vrijednosti i ljepote u kazivanju o njoj,
a nije moguce niti sagledati i opricati
sve ove vrtove. Mnogo sto ce ostati
nekazano, no, slusaoce ovog cijenjenog
skupa molim da ovo kazivanje shvate tek
kao jedan dodir i jedan iskaz slijepca iz
Rumijeve Parabole o slonu.
Svakako, u traganju za metaforama i
simbolima Fevzijinog Bulbulistana, valja
poceti od samoga naslova - zemlja, vrt
Bulbula, slavuja. Sama rijec bubul,
slavuj ili slavic kako ga u Potur
sahidiji Hevaija naziva, predstavija
zaljubljenoga koji krvari od bola kojeg
mu zadaje trnje Ruze koja predstavlja
Ljubljenoga. Trnje svakako predstavlja
zapreku pristupa Ljubljenoj Ruzi, kao sto
i odvojenost Zaljubljenoga od Ljubljenoga
jeste sama zapreka. Prevazilazenjem
zapreke Zaljubljeni postize svoj cilj-
dospijeva do Ljubljenoga, sjedinjuje se s
Njim, utapa se u Jedinstvo Bitka.
Lijep glas bulbula predstavlja pjevanje,
poeziju Zaljubljenoga, koja je uvijek
odredjena opisom Ljubljenoga, ili opisom
ceznje i patnje zbog odvojenosti. Dakle,
opisom svoga stanja, tuzbalicom o svome
stanju. Ovdje se nuzno osvrcem na jedan
hasbihal o nefsi natika, po rodjenju
mostarskog, po porijeklu stolackog
pjesnika Arif Hikmeta Rizvanbegovica,
koji nefs-i kazivanje Fevzija nagoni da
pogledamo u srce, i tu provjerimo razloge
nasega prihvatanja Puta istine, nasega
postojanja muslimanima. Strah od kazne?
Je li nam samo zelen kaftan i itikaf
obiljezje islama? I imamo li pravo za one
"koji su s vana stavili pojas
kaluzera i izvjesili krst" suditi
jesu li ili nisu spoznali Boga?
Razgoliceni pred Bozanskim svjetlom mozda
mozemo izreci svoje svjedocenje, koje ce
opstati u nama.
Kako bi bili na putu da ocistimo srce od
strasti i zelja. i napustili sve osim
Njega. Tek tada, potpuno slobodni, u
"letu bez krila i perja"
kerameta Vasitije, ljudi mogu osjetiti
ugodu Puta Istine. Plemenitost Abu-l
Abbasa jeste vidovitost bozanskom
svjetloscu, i samim tim, poziv starcu,
Zidovu, koji se nacinja muslimanom, na
pokajanje. Figurativno, Zidov predstavija
opsjednutoga ovosvjetskim bogatstvom,
obozavaoca Zlatnog teleta: on je prosao
formalne zadatke vjere, cak i petu
duznost hadzdza, medutim, u Kabi njegova
srca nije zasijala Bozanska Svjetlost.
Pred pogledom u koje ima Bozanske
Svjetlosti, nije vrijeme stidu vec
izricanju Njegova Jedinstva. Dakle,
vrijeme svjedocenju. Odricanje
vrijednosti ovosvjetskome blagu, ukrasima
smrtne starice Dunjaa, prikazano je kroz
ciscenje koje dervis vrsi dragim kamenom
u kerametu Ahmeda Serahsija, a odricanje
ovosvjetskih uzitaka, i strasti, makar
banalnih koliko uzivanje u jedenju nara
je simbolicki intenzivirano kerametom
Jusufa Sirvanija. Pored odricanja,
pouzdavanje u Boga, trazenje jedinoga
oslonca u Njemu je jedini put do Cilja.
Jer, "Cuvari neiscrpne riznice su
naklonjeni evlijama". A kada evlija
daruje makar i dio od Darovanoga duhovnog
bogatstva, znanja, pouke, siromahu, to
biva opskrbom koja traje za citav zivot.
Selman Farisi spominjanjem Boga, stalnim
zikrom, cini da atomi, svemir oko njega
bivaju prikljuceni njegovom zikru.
Paradigma Selmana Farisija poziva na
zikr, kako bi onaj ko ga cini zikrom
bivao uzdignut.
Skromnost je takoder jedan od izraza
plemenitosti - keramet. Zadovoljstvo
skromnih plemenitih je u cistome srcu.
Izraz cistoga srca u izricanju Bozjeg
jedinstva, stalnom dozivanju Njegova
imena i stalnom pomisljanju jeste
alkemijska formula kojom se obicno i
profano mijenja u beskrajno vrijedno. Kao
sto keramet nekoga sejha mijenja obicni
kamen u dragulj.
Kazivanje i kerametu Sadrudina iz Konje
potvrdjuje da dragulj kojeg bogoudnik
nacini od obicne gline valja dati za
pomoc i uputu drugima.
Stalna misao na prolaznost, i paznja da u
prolaznosti ne povrijedis bilo koga,
takoder su odlike Puta plemenitih.
I jos, duznost je da onome putniku koji
trazi dar koji je od Plemenitih darovan,
predas kao amanet. Ovaj svijet je tudjina
za putnike tarikata, Puta Istine, to je
bolna udaljenost od rodnog kraja, od koje
imaju samo teze dvije stvari: bolest i
siromastvo. Kada se na Putu sretnu oni
koje su i ove tegobe ophrvale, valja im
dati njihovo pravo. Kako bi se opstalo u
Prvome Huldu - vjecitosti Plemenitosti,
Kerameta, nadnaravnog izraza Blizine. To
je tek jedan dzennet na ovome Putu.
Druga dzennetska kapija na ovom putu
jeste mudrost. Mudrost je za Fevziju
najizrazenija u beskonacnome uvjerenju o
nepromjenjivosti sudbine, neodloznosti
smrti, ili neminovnosti zivljenja, prema
predodredenju. Mudrost koja govori o caru
koji je sve ucinio da zaprijeci prorecenu
smrt, mudrost o gubavcu koji je odlukom
sudbine ostao zivjeti, kao i prica o
asketi i predodredjenju da ce se ovaj
ozeniti prostitutkom, ukazuju na
Fevzijinu apsolutnu uvjerenost u to da je
sve predodredjeno, i kao takvo
nepromjenjivo, sto valja trpjeti. Takva
misao se cak mnogo jasnije izrecena
proteze i u drugim Fevzijinim stihovima,
primjerice u jednom gazelu na turskom
jeziku: |
Srce, strpi se na bolu i nesreci,
Zadovolji se konacno, voljom sudbine!
Tebe je stvorio od jedne kaplje sjemena,
Nisi u stanju da se Bogu zahvalis!
Niko Mu ni za sto ne moze postavljati
pitanja,
On ce postavljati pitanja svakom caru i
siromahu!
Volja (neogranicena) pripada samo Bogu
Uzvisenom,
On je stvorio izvore moci i glasa,
On mi je dao razum i pronicljivost,
Fevzija
Sa hiljadu iskrenih molitvi zahvali se
Bogu! (1) |
Fevzija u veoma zanimljivo ispredenoj
prici o mladim zaljubljenim ukazuje na
Boga kao jedini cilj Kojemu se upucuje
zahvalnost i ljubav. Sav emotivni naboj,
sva zelja koja je makar na tren upucena
profanome, kod istinski Zaljubljenoga
dobija transcedentnost. Za Fevziju je
mudrost da i kada covjek ostvari zelju u
prolaznome zivotu, ne podaje se uzicima,
kako ne bi izgubio ono sto ga u biti
vodi. Takodjer, znati za mjesto znalaca,
znati za znanost i vlastitu poziciju u
odnosu na znanost i znanje, vlastitu
poziciju u odnosu na spoznaju, i povrh
svega uvjerenost u apsolutnost i
neprikosnovenost Bozjega znanja spada u
ono sto Fevzija dozivljava mudroscu.
Planine kao metaforu ucenjaka, voce kao
njihovo znanje i mrtve kao neznalice koje
ozivljava znanje ucenjaka Fevzija sam
razotkriva isticuci da je put ka vjecitoj
opstojnosti, ka drugovanju sa Hidrom, u
nauci. Medjutim, on istice da je tu nuzno
prisutna i spoznaja. Konacno, mudrost je
i znati kojemu drustvu valja pripadati:
valja odabrati izmedu drustva oholosti i
zahvalnosti, izmedju prostora prolaznoga
i vjecnoga uzitka. Ovo je Fevzijina
dzennetska basca mudrosti, pa neka
Svevisnji mudrima je daruje.
Treci je perivoj iskrenosti i pravog
puta. On je za one koje iskreno pravim
putem hode. I prilika da ozrcalimo srca i
procistimo ih na ovom odredistu. U
protivnom, nase ce dove zazvati samo
oblake bez kise. Nase nastojanje pretocit
ce se u praznine.
U cetvrtom huldu Fevzija je nastanio
velikane islamske kulturne i filozofske
povijesti. Cini se dzennetsko drustvo u
kojemu bi i sam Fevzija najradije volio
boraviti. Peti perivoj je prostor
dosjetljivosti, ostroumnosti,
govorijivosti. I sesti perivoj pripada
darezljivima. Uz osvjedocenje da
darezljivost biva uzvracena. I zato,
molim Onoga koji je Darezljivi da iz
Svoje beskrajne riznice daruje blizinu i
ove basce svima onima koji su u se
sabrali vrline rajenika. One su pobrojane
ovdje, da bi se pamtile, spoznale i
zivjele. |
Da bi osjetili uzitke pjevane Fevzijom:
Dolazi vodja maga, hajde da ustanemo na
noge!
Idimo uz zvukove saza, pripremimo se za
sijelo!
Okreni se, moja vitka ljepotice, da nas
ne vidi suparnik,
Da mu prodjemo za ledja i sklonimo se od
njegova zla,
Za tvoje i najmanje veselje, neka
Ejjubova casa napravi ti raspolozenje.
Podjimo na vasar satane, da posebno
nazdravimo,
Da podrazavamo casi Dzema poput
Rumelijca,
Pijuci vino bez mjere da pokazemo da smo
Bosanci.
I kadija je dosao da potvrdi pjesmu
boemstva.
Fevzija! Da se i mi pridruzimo ovoj
lijepoj pjesmi! (2) |
Ovo je priprema za sijelo, zvuci saza u
Krcmi - mejhani kraj koje lezi predaja o
Sari Saltuku. Pred nama stoljecima
skrivani prvosvestenici- magovi, sejhovi
nasi bosanski, otkrivaju svoje zapretene
knjige. Vrijeme je da im ustanemo na
noge. Vrijeme je da skrijemo svoje
ljepotice od suparnika i njihova zla, da
nasa mudrost nadvlada njihove zle nakane.
Da ucinimo da nasim dragima cak i casa
patnje napravi raspolozenje, makar za
najmanje veselje. Casa Ejjubova, koju
ispijamo kroz povjest u svim nasim danima
tuge. Danima matema. Da je ispijemo i
spoznamo.
Tada cemo podrazavati casi Dzemsidovoj u
kojoj se ogleda svijet. Ispicemo spoznaju
o prostoru i vremenu, o vjecnosti.
Uostalom, vrijeme je da dokazemo da smo
Bosanci, i da bez obaziranja na sve one
okolo, na sva njihova mjerila, umijemo
ispijati pice nase spoznaje, umijemo i
mozemo uzivati u nasoj Ljubavi, zivjeti u
nasem zanosu. Tu je i sudac - kadija -
koji potvrdjuje da ova piesma jeste
sukladna nasemu zakonu. Fevzija, da se i
mi pridruzimo ovoj lijepoj pjesmi!
I jos jednom iscitamo i primijenimo u
nasem vremenu. Jer, vrijeme je da
ozivimo, nasli smo planine sa vocem koje
ozivljava mrtve. |
Na koncu, dozvolite mi da Fevzijinim
rijecima ucinim dovu:
Gospodaru! Za ljubav minulih generacija,
za ljubav dobrih ljudi!
Gospodaru! Za ljubav kisa,
Gospodaru, Za ljubav mora!
Gospodaru! Za ljubav drveca,
Gospodaru, Za ljubav cvijeca! |
Ti koji si Vjecno Milostiv, smiluj nam se
i spasi nas od onoga sto nas je zadesilo!
Ti si mocan, spasi nas od Tvoje kazne na
Dan oprosta grijeha! (3)
Bulbulistan- ili zemlja, prostor, vrt
slavuja Fevzije Mostarca sastoji se iz
sest huldova, "poglavlja" kako
ih naziva moj uvazeni profesor,
prevodilac ovoga djela, rahmetli Dzemal
Cehajic. Pored sest oznacenih huldova
postoji uvodni dio, predvorje u kojem
autor izrice zahvalu Stvoriteiju, stilom
primjerenim mistiku donosi salavat na
Vjerovjesnika Muhammeda i Njegovu casnu
porodicu i ashabe, spominje i hvali
perzijske klasike autore pet knjiga na
koje se ugleda pisuci Bulbulistan, cini
dovu za bosanskog namjesnika kojemu
posvecuje svoje djelo, govori o djelu
samome i ostavlja amanet citaocu da uziva
u bascama Fatihe, predajuci je kao
molitvu za dusu Fevzijinu. Cehajic u
jednoj biljesci istice da je ovdje rijec
"huld" upotrijebljena u
znacenju poglavlja, iako navodi i njena
leksicka znacenja kao vjecnost, drugi
svijet, raj. (4)
Medjutim, obzirom na daljnji sadrzaj
djela Fevzijina zelimo skrenuti paznju na
ono znacenje pojma huld kakvo se susrece
u divanskoj knjizevnosti: Huld je jedan
od osam dzenneta, ili jedna od osam
dzennetskih kapija, vjecni zivot,
dzennetski perivoj koji je nacinjen od
zutog merdzana. Pored Hulda, u
knjizevnosti se spominju i Naim, nacinjen
od bijelog srebra, Adn, koji je od
sjajnog bisera, smjesten u centru
dzenneta, i najuzviseniji od svih,
Firdevs vrt od crvenog zlata u kojem tece
rijeka Selsebil, Mev' a mjesto od zelenog
dragulja. Ala - Uzviseni, Daru-s-selam -
Dom spokoja nacinjen od crvenog rubina,
Ravza - basca kojom potoci teku, oaza.(5) Ovo isticemo stoga
sto nas broj huldova (6) kojemu pribrojimo
uvodni dio i Fatihu koju sam Fevzija
naziva bascom (!) u kojoj valja traziti
ugodu asocira na broj dzenneta, odnosno
dzennetskih kapija koji se spominje u
tradiciji. Sa druge strane autor istice
da "osnov vjere i kosmosa pociva na
sest stvari"(6), ili kako smo za sest
osnova vjerovanja pucki svikli kazati
sest imanskih sarta. Stoga se moze
pretpostaviti da je autor osnovna
poglavlja Bulbulistana - huldove -
omedjio brojem sest. Prva je basca
vilajeta - basca bliskosti Bogu - u kojoj
se razvijaju skriveni pupoljci
plemenitosti - kerameta, cudotvornosti
-Velikana, i njihov miris se uvlaci u
osjetila zaljubljenih, slavuja. Sasvim je
logicno sto Fevzija koji je pripadnik
mevlevijskog tarikata kao uvodno
kazivanje ovog poglavlja predstavlja
plemenitost - odnosno nadnaravnost
utemeljitelja mevlevijskog tarikata,
Rumija, koji alkemijom Ljubavi prah i
zemlju u dragulje pretvara. Nisu li
uistinu rijeci Rumijeve, univerzalne
poruke Ljubavi koja je polucena prema
njemu i od njega, ta alkemijska formula
koja i danas potire stvarno siromastvo -
siromastvo duha i bezvjerstva.
(Blagaj, uoci Tradicionalnog zikra u
tekiji na vrelu Bune)
(1) Cehajic, Dzemal: Pjesme Fevzije
Mostarca na turskom, prilozi
zaorijentalnu filologiju XVIII-XIX
1968-69, str. 292
(2) Cehajic, Dzemal: Pjesme Fevzije
Mostarca na turskom, Prilozi za
orijentalnu filologiju XVIII-XIX 1968-69,
str. 293
(3) Cehajic, Dzemal: Pjesme Fevzije
Mostarca na turskom, Prilozi za
orijentalnu filologiju XVIII-XIX 1968-69,
str 300
(4) Fevzi Mostarac, Bulbulistan,
Svjetlost Sarajevo 1973. str 40, biljeska
br 25
(5) Ahmet Talat ONAY Eski Turk
Edebizatinda Mazmunlar II. izdanje,
Turkiye Diyanet Vakfi 1993, str91-92
(6) Fevzi Mostarac, Bulbulistan,
Svjetlost Sarajevo 1973. Str. 47 |
|
